KROMOSOMSKA NOINA ARKA

Sven Adam Ewin

Ni jednog časa ti nisi sama,
U tebi vrvi kao na sajmu.
Svi tvoji preci, u kolonama,
U tvome tijelu žive – u najmu.

Ni jedan od njih ne nedostaje.
Svaki u tebi traži zraka.
Njihova mladost u tebi traje.
Ti si njihova Noina arka.…

više

JEZIK MOJ MATERINSKI

Sven Adam Ewin

Sve što je ljudsko, sve istine i laži,
Sve što dušu čovječju poji i hrani,
Sve to (i više), u stihovima traži,
Grčem rođenja – moj jezik zauzlani.

Svaka me pjesma svojim okusom liječi,
A on je sladak. A on je gorko čitak.
Od Prokrustovih kratkih i dugih riječi,
Ja pravim sebi ljekoviti napitak.…

više

POSLJEDNJA ŽELJA

Sven Adam Ewin

Spušta se večer. Sunce više ne žari.
Gospod je priveo ljude k Zadnjem Danu.
Pita ih, što bi koji (od zemnih stvari)
Rado ponio sobom. Na „onu stranu“.

Neki bi zlato. Neki bi čast i slavu.
Neki oružje kraj tijela da im blista.
Neki bi žezlo i okrunjenu glavu.
Neki bi žene i drugih stvari trista.…

više

KADA HVALITE BOGA

Sven Adam Ewin

Kada hvalite Boga, vi, koje krasi trpnja,
Čas prije nego hranu ustima prinesete:
– Hvala Ti, Gospodine, na prvom danu srpnja,
Nekog ljeta Gospodnjeg… Neke dvije i ente.

Pokušajte Mu reći, sa srcem. U suzama.
Pokušajte Mu reći, ne mozgom, nego čulno.
Pokušajte Mu reći: – Zahvali i Ti nama!
Pokušajte Mu reći – pa bilo bogohulno.…

više

NEDJELJNI RUČAK

Sven Adam Ewin

Iz zbirke “Povedi me za ruku, Dida”/”Semafora 2021.

Nedjeljni ručak! Svi smo za stolom.
Ja obavezno pored dide.
Juha, pa krumpir sa brokolom,
Pa meso… I sve što zatim ide.

Mrzim brokolu na tanjuru,
Al´ mama me fiksira ko zmija žabu:
Jedi, ili će biti po turu,
Uzalud gledaš didu i babu.

više

ZBOGOM, PROLJETNI VJETRE

Sven Adam Ewin

Ponekad noću, u rublju, ja se gušim
(Ovo se mora shvatiti malo dublje),
Ja pjesme sve ko rublje na vjetru sušim
Pa mi noću na vjetar miriše rublje.

Sanjam. A što to?… Kamo ćeš, moja mašto?
I prevrćem se. I misli mi se znoje.
Teške stihove slažem, a ne znam zašto?
Iz sna me nešto budi, a ne znam što je?…

više

VOLIM TE

Sven Adam Ewin

Sve nježne riječi koje ti stihom pišem,
Ja nježno skupljam. Onda ih ukraj stavljam.
Neke popravim, neke gumicom brišem,
Da iste riječi u stihu ne ponavljam.

Pritom, priznajem, imam golemu tremu,
Kako, između mnogih, najbolje naći?…

više