Sven Adam Ewin
Ja šetam gradom. Svi u me bulje bijelo,
Jer hodam bočno.
Glava mi stoji u odnosu na tijelo
U vinkl točno.
Bog mi je svjedok: nikad prije ovako
Ja nisam šet’o.
Znaš li, ljubavi, da opičen sam tako
Otkad te sretoh.…
događaji, vijesti, najave i aktivnosti Hrvata u Berlinu
Sven Adam Ewin …..iz zbirke Zmijski car
Prekida pjesmu. I to iznenada!
Više ne zviždi. Više ne ćarlija.
Već cijelo ljeto šuti, ali sada…
Toliko šuti da se brinem i ja.
S proljeća što će? Kad sunce prosija?
Što će bez pjesme? Čemu da se nada?
Prokleta, glupa, ptičja afazija!
A zima stiže. Žuto lišće pada!…
Sven Adam Ewin
Sa Trona (desno Ocu), motrim povorku svetu.
Svi mašu. Kliču. Poju… Bacaju cvijeće… Eno:
Mršavi mladić jaše na bijelom magaretu!
Čujem: „Hosana!“ Plačem… jer gledam već viđeno.
Zazivaju mi ime. Više slušat’ ne mogu.
Dok svjetina u transu onirički mahnitâ,
Ustanem, stegnem kosti. (Ne nalikujem Bogu.)
Siđem. Pitaju: tko si? Kažem da Taj sam i Taj.…
Sven Adam Ewin ….Iz zbirke “Zmijski car”
Mojim čitateljima
Na rođendan mene… puknu uspomene
Pa prizivam sebi onaj davni čas!
Dok saldiram konto, odjednom me prene
U ušnoj mi školjci… moj vlastiti glas:
-Vraćajte me natrag! Ovdje mi je hladno!
Ja sam samo kazna za istočni grijeh!!!
Ali oko mene, posve iznenadno,
Na moj prvi plač… zaorio se smijeh!…