Ivan Babić
I ti si pisao svoju pjesmu
dok si mjerio i zacrtavao
svrdlao i zakucavao
smišljao nedostižno i gradio lako
dok si u vrtu posredovao povjerenjem
između gravitacije i stabala
između zemlje i metala
dok si se utišavao među laticama
pa zluradosti odvlačio pažnju…
Ivan Babić
KAMENČIĆ
ON
ČEKANJE
LJEPILO
SAZRIJEVANJE
KRIŽALJKA
BIJELO NA BIJELOM
Ivan Babić
Zaleđen. Neprohodan. Zameten. Plavičast. Svjetlucav vrt.
Bijelo na bijelom. Ledeno na bijelom. Čisto bijelo jutro s
plitkim zečjim biljezima, križićima ptičjih kandžica. Ne
trepćući žurno kistom razmućuje nekoliko bjelanjaka, snažno
premazuje prozorsko staklo što gleda na vrt i na nj pažljivo
lijepi fotografiju bradatog mrtvog Maljeviča, što će u svom
suprematističkom odru preležati ledenu sibirsku zimu.