Anđelka Korčulanić
U očima tamnim noćas nam gore
visoko u nebo uzdignute baklje,
u vrtlogu strasti od obale daleko
nosi nas silno, zapjenjeno more.
S usana mekih na tijela sjajna
padaju šumno latice crvenih ruža,
sljubljeni udovi i čvrsti pleter od prsta
više od rajske ugode nam pruža.…
Osamljenoj duši prijetnja je proljeće
učiš me glazbi u zvonu čaša
ljubav u žici još vibrira
Od Harpija branim te pjesmom.
Zelenu ljubav dijelim s Lorcom.