Možda bih i ja siroče bila
da ne mogu ocem zvati Marula,
bježala bih od kamenog srca palače
u grmlje brnistre put Firula
slušati more kako za njim plače.…
Da te nema, moje bi ruke bile
blijede sirotice u crnoj svili,
rumen lica rastočilo bi vrijeme,
svjetlace krile bi oborene oči
i misli negdje daleko vjetrovi nosili.…
Moja kuća puna je mora.
Cijedi se s krova, u loncu vrije,
izbija iz poda, kroz prozore
ulijeva se pa se smije, smije…
Oduvijek sam znala
na krevetu nasred sobe,…
Na mojim dlanovima iscrtan
zemljovid je svijeta,
u očima zviježđe južnoga neba.
Kosti brodolomaca prekrila je trava,
mjesec se drži zavjeta šutnje.
Ne boj se.…
Svi smo od zvijezda i prašine.
Od oluja smo, kože i sna,
lako ranjivi oštricama riječi,
prešućenim poljupcima i lažima
raspredanim dugo, na otrovnu vretenu.
Od zvijezda smo i prašine,…
Možda bih i ja siroče bila
posiješ li u mene zrno ljubavi