Anđelka Korčulanić

Anđelka Korčulanić

Iz kamena tvrda
najljepše riječi za tebe klešem,
s kreste vala odijevam se pjenom
i kad me ne gleda nitko,
uz pjesmu bure u granama bora
u osami do iznemoglosti plešem.…

više

Anđelka Korčulanić

Čekaš me, neumoran u čekanju,
nestrpljivo želeć´
obgrliti me bokovima uvale
i zapljusnuti valom po obrazu
zbog tvojih strepnji noću,
a tisuću puta rekoh, više te volim…

više

Anđelka Korčulanić

Ja san more, ja san more,
od valova gradin dvore.
Ja san u´je, plavac, pina,
meka duša materina.
.…

više

Anđelka Korčulanić

Koliko god veliko jesi,
cijelo si u mene stalo;
za dah zaustavljen toliko puta
tisuću riječi nije dosta,
za darovane mi pjesme
tisuću „hvala“ je malo.…

više

Anđelka Korčulanić

Šum valova i šum vjetra
k´o anđeosko pero draškaju uho.
Tvoji su prsti žarnjaci meduze
zalutali pod bijelo ruho,
pod našim prozorom pjevaju muze.…

više

Anđelka Korčulanić

More ljubim,
ljubim ga strasno bojom crvenog koralja
i kristalima soli na punim usnicama.
Blagom što čuva i za me iz daljine valja
k’o ljubavnicu daruje me more:
crnim biserjem u očima,…

više

Anđelka Korčulanić

U tvojim sam rukama oblak
ružičast, prozračan, sasvim lak,
plavim beskrajem jedrim,
sretnog svitanja nosim znak.

.…

više

Anđelka Korčulanić

Rasani me
šûmom još nezačetog vala
sred dalekog oceana,
imenom ruže što je do jučer cvala,
prstima, golim skitnicama
na vijugavim stazama tijela,…

više

Anđelka Korčulanić

Kišni dan. Uklanjam
podsjetnike na nevine laži.
Bacam davno uvelo cvijeće,
vazi vraćam sjaj kristala –
ogledalo nevidljivu suncu.
Na prašnjavu policu prstom…

više

Anđelka Korčulanić

K’o šipak s jeseni puklo je srce,
čini se nikada više ne će biti cijelo,
magleni je pokrov na očima mojim,
žutim lišćem ovijeno hladno mi tijelo.

.…

više