Anđelka Korčulanić

Uz Dan žena

tekst: Anđelka Korčulanić

Podigla sam se, protrljala oči, poravnala zgužvanu haljinu, uzela veliki kovčeg pretrpan demodiranom odjećom i bolnim sjećanjima kojih se iz nepoznatih razloga nisam odricala i teškog koraka krenula dalje s gorkim osjećajem prevarenosti, usamljenija no ikad prije.

Sivo-plavo vodnjikavo nebo, repom okrenute sjeveru, užurbano su prelijetale ptice.…

više

Anđelka Korčulanić

Kroz crnu zjenicu njegova oka
upala sam u zemlju čudesa
s mnogo izlaza
i samo jednim nedohvatnim ključem.

Tražila sam putokaze,
skretala na pogrešnim mjestima,
rasla od poljubaca – medenjaka…

više

Anđelka Korčulanić

Ovo je neko bolesno vrijeme,
gradovi duhova, izlozi od zlata.
Novo je nenormalno, bez dileme.
Posvud su čvrsto zabravljena vrata.…

više

Andjelka Korčulanić

U parku nikog, ja i jesen
i šuštav list s visoke grane
k meni na klupu
donesen.

Kao zrela kruška prije pada
tako se i ja jutros ćutim,
dok vjetar o ljepoti sjevera priča
u nevjerici slušam
i šutim, šutim……

više

Anđelka Korčulanić
.
Obraćam se očevima,
vama koji ste prošli kroz pakao
i još u nosnicama nosite miris baruta
i nevidljive rane pod košuljama
umrljanim zgrušanom krvlju subraće,
mir dajte sinovima u poraće.…

više

Anđelka Korčulanić

Veslati ili potopiti se?
Ključalo more ne pruža velik izbor,
oštricom sječiva hridi mi prijete,
a konop nagrizen i slabo drži,
od meka pluta napravljen ankor.

Moj brod je u zraku, ali ja veslam
u moru čežnje što u meni huči,…

više

više

Iz naše arhive/ objavljeno 27.09.2018.

Anđelka Korčulanić

Kad umre pjesnik
i nadživi ga pjesma.
svemir se unedogled širi
zadojen mlijekom stihova.
prašinu sa sebe otresu
tronute planete
i negdje se rodi zvijezda nova
kad mu se imena živi sjete
i mislima do njegove krenu
graditi svoju kuću od snova.

 …

više

Anđelka Korčulanić

Između nas je more.
I dok mi o njemu pričaš,
kao prije,
dok još si volio mene,
oči ti gore.
More je između nas
i otkucava vrijeme umjesto sata,
a ljubav naša već odavna…

više