Anđelka Korčulanić

Anđelka Korčulanić

Lukovice želja
pod snijegom na proplanku
trebalo bi ogrijati dahom,
šarenom zmaju snova
razvezati uzicu tanku,
dati ga vjetru sa vrhunca.

Trebalo bi zaći u šumu,
ostaviti pjesme nek´ zriju kao jagode…

više

Anđelka Korčulanić
Od žutog lišća sve je;
naša tijela, kišobran nad nama,
mozaik sličica od sjenki ljeta
i put u maglu pod nogama.

K´o mrtve ptice vjetar obara s grana
i oči nam zatvara mokrim lišćem.
Hodamo naslijepo, s mislima u srpnju,
vlažan obraz uz tvoje rame stišćem.…

više

Anđelka Korčulanić
Noćas je moje srce
grlica probuđena gromom
s pokislim perjem sva u slutnji
da prasak je značio zbogom.

Noćas je moje srce
u šumi gustoj ostavljeno dijete
iz čijih očiju naraslih u zebnji
sjajne suze provalom prijete.…

više

Anđelka Korčulanić

Drvo života presadila sam u zimu,
pod nebo koje ne poznaje sunce,
u debelu zemlju gdje vremena nema
ni za smijeh, ni za plač.

Na ležaju od mekih trava
obamrla tijela u nemirnu snu
s juga dozivam bijele ptice
i sanjam kadulju, smilje i drač.…

više

Anđelka Korčulanić
Snivaju puževi, školjke i oblutci,
od nježnosti laka sam k’o pero,
pod nogama miruje mi more
i kao da zamrli svi su zvuci.

Snivaju zrnca još topla pijeska,
Mjesec u srebro presvlači kamen,
pisaljkom sjajnom na moje čelo
od ljubavi nove upisuje znamen.…

više

Anđelka Korčulanić
Smiri me, more,
povij me u plavet,
krhka sam danas,
ranjiva k´o dijete,
pune su mi grudi
neke čudne sjete,
sjećanje na ljubav
slomljeni je cvijet.…

više

Anđelka Korčulanić

Nisi me mogao odbiti
i opirao si se uzalud
jer dala sam ti krilo za združen let
i partnerstvo u imenici mi,
i ruku u veslanju kroz noć.

Sjene prošlosti pred vratima sam
na dugi lanac vezala k’o pse
pa se tiho nastanila u tebi,…

više

Anđelka  Korčulanić
Tvoje sam mlijeko i tvoj dah, 
ja sam ti, tvoja i krv i kost.
I neznancima vidljiv i u tami
između nas je čvrsti most.

više

Anđelka Korćulanić
More ljubim,
ljubim ga strasno bojom crvenog koralja
i kristalima soli na punim usnicama.
Blagom što čuva i za me iz daljine valja
k’o ljubavnicu daruje me more:
crnim biserjem u očima,
od morskih zvijezda naušnicama
i krunom od pjene u lepršavoj kosi.…

više

Anđelka Korčulanić

Odustali smo, zemljo, od tebe,
iznutra rak te nemilo izjeda,
besprizornu pljačku odobrili smo šutke,
na bolest pristali iz domoljublja.
Ne mori nas moralna bijeda,
glad, nemoć očajnika,
zaboravljena istina, ugašena zublja.
Pogazili smo ponos i vjeru, opila nas
medom pustih riječi zaslađena rijeka,…

više