događaji, vijesti, najave i aktivnosti Hrvata u Berlinu
Komentar na prilog Gradnja soneta
Dragica/ 31.03.2019./ Ne mogu ostati ravnodušna na duhoviti sonet tajanstvenog pjesnika. Ne činimo li svi slično sa svojim pjesmama, režemo i siječemo nepotrebno, odbacujemo bezvrijedno. Ono što je zanimljivo u ovom sonetu je bogatstvo lirskih slika koje se nižu pred očima dok čitam: „Neke me mame grudima. Neke bokom;…..No ja ih mjerkam kao trgovac stokom“. ili: „Neke su vezane u zajedničku snopad;…Višak okljaštrim po pravilima struke;
Reslovi idu u medicinski otpad.“…
Dragica Šimić
Danas bježim iz sebe
Ostavljajući ljušturu nepogodama…
Možda će me srušiti otrovni ubod sjećanja
Što se kroz pukotine vremena provlači
Da umirena u pepeo potonem…
Danas bježim iz sebe
Tražeći zaklon pod kamenom gorskim…
U gluhim školjkama što ne poznaju bol čovjeka,
I što samo o tajnama oceana snivaju……
tekst: Dragica Šimić
Čovjek je kao biljka. I on živi svoja godišnja doba. U proljeću se rađa i raste kao nježno i krhko biće što treba njegu i ljubav da bi u ljetu procvalo najljepšim cvijetom. Tad mu je snaga nemjerljiva, mirisi neodoljivi, boje zanosne.
U jeseni daje svoje prve plodove. Vjetrovi i mrazevi udaraju njegovo zrelu stabljiku sad već sklonu povijanju i naginjanju ka zemlji. Jedan po jedan list ruše mrazevi a vjetar ih raznosi u daljine sve dok potpuno ne ogoli i ne ostane sam poput stabla na…
Dragica Šimić
Pjesma duše je vrelo ljepote,
Uvala tiha što mirom se sanja.
Stihovi njeni tugama melem,
Mraku života svjetlost danja.
Tu ću se skriti u njena njedra,
Neka me rime pučinom nose.
Nek vjetar puše, razapni jedra,
Pusti u eter dušu ko kose.
Stihom veslaj u pjesmi budi.
Dok putuju brodovi, brodovi ljudi.…
