PUČINOM POEZIJE

Dragica Šimić
Pjesma duše je vrelo ljepote
Uvala tiha što mirom se sanja
Stihovi njeni tugama melem
Mraku života svjetlost danja.

Tu ću se skriti u njena njedra,
Neka me rime pučinom nose.
Nek vjetar puše, razapni jedra
Pusti u eter dušu ko kose.

Stihom veslaj, u pjesmi budi
Dok putuju brodovi, brodovi  ljudi.…

više

RAZMIŠLJANJE

Dragica Šimić
Dug je iza mene put
A valovi nemira još me potapaju,
U duši koja je još uvijek mlada
Sumnje i želje se stapaju.

Vjera i nada
Zvijezdu mog života vode,
Živim i radost i bol
Što po istim putima hode.…

više

MIRISAT ĆU NOĆAS

Dragica Šimić
U ovoj ljetnoj noći
Mirisat ću po prošlosti,
Po prašini seoskoga  puta
I mirisnim otkosima sijena moga oca.
Po prvim svibanjskim ružama
Mirisat ću dalekim gorama.
Mirisat ću po bakinom ružmarinu
I djevojačkom uzdahu poslije prvog  poljupca.…

više

RADOST BOLI

Dragica Šimić
I  vidim da jutros  rano  već
Nova je Bol pred vratima mojim¸
Stidljiva ali revna, već  i sama svjesna
Da ja sam ona na čija vrata  udara često.

„Uđi, uđi mila“ pozvah je nježno.

Nek zveče bolom  tvoje sandale zlatne
Što ih nose vitke noge odajama  duše.…

više

NEKI KAŽU

Dragica Šimić
Koliki su puti vodili od tebe
A tebi baš ni jedan.
A voljela sam te
I plakala zbog tvog bola.

Kad su ti u lice pljuvali
I ja sam padala na koljena
I krv pomiješanu s blatom
grčevito stiskala u rukama.…

više

KOSA

Dragica Šimić
Još dodiri tvoji meki u njoj sniju,
Miris tvoje ruke još me nekad svlada
I poljupci zadnji  uvojcima zriju
K’o  crvene trešnje iz šumskoga hlada.

K’o lahora eho vratom šapat zvoni,
K’o  odbjegla ptica sa zaspalih njiva.
Zatvorila vrata uspomenam’ svim sam
Ali još te kosa u uvojku sniva.…

više

ZOV

Dragica Šimić
Probudi se zemljo umorna od snova
Što smrznutom nogom dani još te gaze,
Propupaj životom i oslikaj suncem
Povenulu travu  životne mi  staze.

Osjećam tvoj drhtaj, ljepotice moja!
Budi jaka, opet zazeleni grane
Da osjetim sestro, da me sunce ljubi
Vraćajući svjetlo u smrznute dane.…

više