Dijana Jelčić-Starčević: UMIJEĆE VREMENA

piše: Dijana Jelčić -Starčević
Dijelim život s umjetnikom. Uz  njega naučih koračati na tananoj niti između mahnitosti i ozbiljnosti,  balansirati na sponi  između sanjarija i epistemoloških istina.

U pojavnostima percepcije naučih gledati događanja drugačije, promatrati ih kroz prizmu osjećaja u prostornosti osobne slobode, one tajanstvene Kafkijanske slobodnosti koju otkrivamo tek u sebi.…

više

piše: Dijana Jelčić-Starčević
Ušla sam u Borhesovu knjižnicu nelinearne književnosti, u njegov vrt razgranatih staza, u grananje vremena, u labirintsko doživljavanje stvarnosti, u svjetlosnu dimenziju postojanja.
Metafore postaju siluete u tkivu sna, kristalni bljesak u zagrljaju duše i materije, biserje iznjedreno iz sedefa duše.

Spoznajem koliko toga još uvijek ne znam, koliko toga treba još doraditi, preraditi, preobraziti, oblikovati.…

više

piše: Dijana Jelčić Starčević
„Radius Alepha je bio neka dva ili tri centimetra, ali kosmički prostor je bio tu u nesmanjenoj veličini. Svaka stvar (recimo, Mjesec, ogledalo) bila je beskonačno mnogo stvari jer sam je ja jasno vidio iz svih točaka u svemiru. Vidio sam prostrano more, vidio sam zoru i sumrak, vidio sam ljudsko mnoštvo Amerike, vidio sam prosrebrenu paukovu mrežu u središtu jedne crne piramide, vidio sam oronuli labirint  (u Londonu),….“

Svaki jezik tvori spisak simbola; da bi se njima baratalo, sugovornici moraju imati zajedničku prošlost. Kako da drugima prenesem beskonačni Aleph što ga moje bojažljivo sjećanje tek ovlaš zahvaća? U sličnoj nevolji, mistici su se utjecali mnogobrojnim znamenjima; da označi božanstvo, jedan Perzijanac govori o ptici koja je, na neki način, sve ptice; Alanus al Insulis, o kugli kojoj je središte posvuda a obodnice nigdje; Ezekijel, o anđelu s četiri lica, koji se istodobno obraća i Istoku i Zapadu, Sjeveru i Jugu. (Ne navodim uzalud ove nepojmljive analogije; one se, donekle, dotiču Alepha), Jorge Luis Borges.…

više

Dijana Jelčić- Starčević
Na početku bijaše RIJEČ…riječ do riječi, rijeka riječi, bujica riječi, ocean riječi, kap do kapi, biser do bisera, niska riječi…začarani krug života, krug sreće, krug ljubavi…

Riječi kojima ispisujemo brevijar života ne postoje u vokabularima tuđica, nema ih u rječnicima svjetskih jezika, ne mogu se naći u tuđim mislima, ne zrcale se u tuđim srcima.

Ti i ja i svijet u kojem živimo, trojstvo vječnosti, njedra vremena,…

više

piše: Dijana Jelčić-Starčević
Srce je slutilo ljepotu, a tijelo koračalo asfaltom i tražilo nježnost vlati trave po kojima bi bosonogo uranjalo u kapi rose, oćutilo svježinu praskozorja svijesti, spoznalo moć zvjezdanog kalendara i doživjelo ljetni suncostaj, čar preskakanja vatre i ostvarenje želje.

Kronologija naših suncostaja je počela je 1986-te, promocija zbirke “Osamnaest crvenih ruža”… a onda se dogodilo naše naglo ljeto, dogodio se san ljetne noći, uvertira nečemu novom, tišini došašća ljubavi.…

više

piše: Dijana Jelčić-Starčević
Na početku je bila nedokučiva i bezimena tišina, a onda se nešto ugnjezdilo u ono veliko ništa, zauzelo mjesto u kaosu i počelo tkati niti nove stvarnosti.

Dogodilo se petnaestog dana mjeseca Tybi, dana punog mjeseca, dana u kojem je sunce na svom putu izašlo u punom sjaju, snagom za koju do tada nije postojala mjera. Sunce se rodilo iz prve i zadnje misterije univerzuma.…

više

piše: Dijana Jelčić-Starčević

Sunoćavalo se. Baršunasti kobalt neba se pretakao u mjesečev sjaj i uranjao u odaju sreće.

Ti si sjedio za radnim stolom i razbijao tišinu tipkovnicom kojom si pretako svoje misli na zaslon računala. Sjedila sam na divanu i listala da Vincievu monografiju i osluškivala tvoje misli brojeći otkucaje slova kojima si rečenicama darivao smisao.

Zidni sat je šaputao odu protočnosti vječnosti, crno- bijeli mačak je…

više

Dijana Jelčić- Starčević, naša je nova suradnica u rubrici naslova “Umijeće vremena” zahvaljujući kontaktu i preporuci kolege i prijatelja Zvonimira Mitra, nekadašnjeg urednika portala Croatia.ch

Dijana Jelčić-Starčević je rođena 06.10. 1949 u Sarajevu. Studij  fizioterapije završila u Zagrebu 1974.

Diplomirala kineziterapiju u Zürich-u. U Švicarskoj radila od 1974. do umirovljenja 2012. godine. Uporedo pisala poeziju i stručne radove.

 „Osamnaest crvenih ruža“  Zagreb, 1986.
„Odakle dolazi ljepota“ Zagreb, 1987.
„Mostovi pod kojima se budim“ Zagreb, 2014.
„Nestvarno stvarni“ Zagreb, 2014.…

više