Marija Juračić
Svako jutro prije zore
barba Stipe ne zidiću
zagledan u plavo more
živi jednu svoju priču.
.…
Marija Juračić: IZ DRUGE PERSPEKTIVE
NA PLACU
KORZO
KADA SE MORE LJUTI
KORABLJA
PLANINA
piše: Marija Juračić
Mija je osjećala da je Planina voli. Bio je to čudan odnos žene i Planine. Kuda god krenula, nikada nije zalutala. Činilo joj se da dobro poznaje sve njezine šume i proplanke, strme, glatke litice, njene vrutke i potoke, svu njezinu ćud. Zvijeri su bježale pred Mijinim koracima, a ostale šumske životinje bezbrižno su pasle u njezinoj blizini.…
JEDRO NA HORIZONTU
DVORAC
piše: Marija Juračić
Amelija se veselila izletu koji je za svojih petnaestak studenata organizirao stari profesor Biner u sklopu terenske nastave. „Kakvi ćete vi arhitekti biti“, gunđao je, “ako nikada niste vidjeli i doživjeli neko zaista staro zdanje koje i danas odolijeva vremenu, a u kojem su ljudi prije nekoliko stotina godina živjeli, voljeli se, rađali djecu, brinuli se o svakodnevnim problemima…“…
NA MORU
piše: Marija Juračić
Marin je često osjećao da je Jadran samo malo veća bara koju bi lako mogao preplivati. Uzdužno, s otoka na otok. Često je maštao o tome da posjeduje sve te otoke i njihove hridi, da je gospodar cjelokupnog njihovog življa. Ne bi on bio loš gospodar. Ne bi tlačio ljude i svi bi dobro živjeli pod njegovom vladavinom.…