Marica Žanetić Malenica
„Ionako ćemo svi u prah,
to jedina je pravda“,
reče čovjek hodajući ulicom
pogleda tupa, izgubljena,
i ulovi mi raštrkane misli
svojom praznom udicom.…
Marica Žanetić Malenica: TRAGOM USPOMENA
ZAKAJ STE VI ZAPRAV DOŠLE
piše: Marica Žanetić Malenica
„Dobar dan, molim vas možete li nam reći gdje je škola?“, pitanje upućujem trima gospođama koje su zauzele čvrste pozicije na pločniku duge i široke ceste omanjeg mjesta u Hrvatskom Zagorju, i živo razgovaraju gestikulirajući rukama.
„Tu je srednja, a koja vam treba?“, reče najglasnija među njima, oniža gospođa dobra apetita.…
ZAKAŠNJELO PROLJEĆE
NIKAD JA NEĆU BITI
Zapis iz izolacije
piše: Marica Žanetić Malenica
„Da znaš, tražit ću dozvolu od Stožera da smijem poljubiti jednu ženu od pera“, prijetiš mi i sada kao i svaki put kad nazoveš, a znaš da ne smijemo izlaziti, još manje se doticati, a kamoli ljubiti.
Sa smiješkom na licu odlažem mobitel na stol i šetam se po stanu kao ptica u zlatnom kavezu. Sve imam, a opet kao da ništa nemam dok više od mjesec dana živim ovaj privid od života. Kćeri su daleko, unučad isto tako, mirim se s tim da ih ne mogu vidjeti.…
KRUH MOJ SVAGDAŠNJI
(Pjesma iz izolacije)
Marica Žanetić Malenica
Vješto mijesim podatno tijesto od
bijela i integralna brašna sa sodom
bikarbonom jer pokupovali su kvas
oni što ne bi da išta im za života fali,
a ja se pitam hoće li u kruhu naći spas.
Pola sata odmaramo se i tijesto i ja
a onda mu nježno na mekom tijelu…
ROĐENDAN
PLATNO
BESKRAJNI DAN
(Zapis iz izolacije)
piše: Marica Žanetić Malenica
Travanj je numerički neobične 2020., posljednje godine drugog desetljeća. Počela mi je obećavajuće, nadala sam se jednoj ništa manje uspješnoj i zanimljivoj godini od one za kojom su se nedavno zatvorila vrata. Ali, kraj veljača je nagovijestio da se „nešto valja iza brda“ i da je samo pitanje dana kada ćemo se pridružiti zemljama zahvaćenim nekim čudnim, nepoznatim virusom koji je uvezen iz daleke Kine. Pa tako već neko vrijeme ne izlazim iz kuće.…
QUO VADIS, MI MUNDE
EVO, KAKO JE TO BILO…
piše: Marica Žanetić Malenica
Sjedimo Anđelka i ja, za stolićem postavljenim na ulazu u osnovnu školu u mjestu kraj Trogira i potpisujemo se u bilježnice, blokiće, listove, komadiće nevješto iskidana papira… Okružene smo učenicima od prvog do četvrtog razreda kojima smo sat prije čitale svoje pjesme za djecu.
Ovo je tek jedan od naših nastupa pred djecom nižih razreda osnovnih škola, koji se ostvario otkad smo osmislile mali zajednički projekt – približiti djeci stihove koje smo za njih napisale.…