Marica Žanetić Malenica
bez njih
moje daljine mutne su, nejasne konture
u bjeličasto paperje ovijene
koraci nesigurni, oči slijepi golišavi ptići
od mladih smo dana naočale i ja jedno
one su bistrina moga vida, modni detalj…
Marica Žanetić Malenica: TRAGOM USPOMENA
NAŠE SUBOTE
KAMENICA
OLOVKA PIŠE SRCEM
KAVA I SUDBA
VIDIMO SE
piše: Marica Žanetić Malenica
Kako sam se probudila na svoj sedamdeseti rođendan u meni su bujali dvojaki osjećaji. Radovala sam se što sam ga uopće doživjela, ali i bila tužna što ću ga slaviti u ovako bolesnom vremenu koje se svim silama urotilo protiv naših života, vremenu negostoljubivom čovjeku i njegovu Planetu. Pa smo se zadnje dvije godine podjednako bojali smrti: od…
ŽENA S DVA PREZIMENA
piše: Marica Žanetić Malenica
Kada sam se odlučila reći svoje povijesno DA jednom po svemu pristalom i ozbiljnom dečku trebalo se prijaviti na gradski Matični ured kako bismo osigurali datum i sat koji nam je odgovarao. Budući ženik je još bio na odsluženju vojnoga roka, križao je zadnjih dvadesetak dana.…
ROĐENDANSKI DAR
Iz naše arhive/ objavljeno 25.04.2018.
piše: Marica Žanetić Malenica
„Što ste mi donijeli“, čuo bi se Ninov glas iza špijunke svake godine kada bih, s mlađim bratom, pozvonila na susjedna vrata na osmome katu prvog sarajevskog nebodera.
Nešto bih nerazumljivo promrmljala sebi u bradu i čekala da se slavljenik odobrovolji i pusti nas na svoju rođendansku …