SIRENA

Marica Žanetić Malenica

Šapnula mi je noćas u snu muza
da mogu bit’ koralj il’ plankton što plovi
bodljikavi ježinac il’ opaka meduza
hobotnica što pipcima plijen vješto lovi.

Mogla bih, reče mi, bit’ i neka od riba
dubine modre vješto svladavati
i dok uzbibano more nježno me ziba
u kolijevci od trave mirno spavati.…

više

PO JUTRU SE DAN POZNAJE

piše: Marica Žanetić Malenica

Prva sam u obitelji, s očeve i majčine strane, koja je pisanjem zarađivala za život. Kada sam odlučila napustiti struku za koju sam stekla diplomu i raditi novinarski posao prvi put sam se zapitala čije sam to gene iz obiteljskog bazena povukla, tko me je to blagosiljao spisateljskim darom. Kako ga kod roditelja nisam prepoznala, krenula sam dalje.

Sve je ukazivalo na majčinu velolučku lozu Dragojevića, jer sam ga, u rudimentarnim oblicima, srela kod majčine dvije sestre i brata.…

više

ZAKAJ STE VI ZAPRAV DOŠLE

piše: Marica Žanetić Malenica

„Dobar dan, molim vas možete li nam reći gdje je škola?“, pitanje upućujem trima gospođama koje su zauzele čvrste pozicije na pločniku duge i široke ceste omanjeg mjesta u Hrvatskom Zagorju, i živo razgovaraju gestikulirajući rukama.

„Tu je srednja, a koja vam treba?“, reče najglasnija među njima, oniža gospođa dobra apetita.…

više