Djoko Erić

Djoko Erić
Ja ne znam šta nas to veže
Mjesec na nebu i mene
Da kroz grudi me reže
Kad su njegove mijene

Zašto me tako dira
Kad obasja mi put
I budem pun nemira
Kad velik je i žut…

više

tekst: Djoko Erić
Majkin otac, biblijskog imena. Sjećam ga se kao koščatog starca, s velikim brkovima. Poguren u leđima, s vremenom sve više.

Na kraju je išao toliko sagnut, skoro kao da radi nešto na zemlji pa je na trenutak samo izdigao glavu da pogleda ko ide.

Dočekivao nas je nasmijanog lica iza epskih brkova. Meni je izgledao kao lik iz oslikanih bajki koje sam gutao u to vrijeme. I koje nisam potpuno mogao da razdvojim od stvarnosti. Jabuka iz…

više

Djoko Erić
Mamuran ustaješ svakog jutra
Skoro do mučnine od svega sit
Zašto se opet buditi sutra
Kad će i ono bljutavo biti

Pronađi nešto što ti je sveto
Pa mu se onda ko bogu klanjaj
Neka ti u zimu bude ljeto
Od vjetrine se u njega sklanjaj…

više

Djoko Erić
Moji spori koraci
dugi, mirni i odmjereni
nisu u ritmu vremena
čini se prije da su odjek
jedne budućnosti koja je davno prošla
i jedne prošlosti koja još nije došla
neki dan sam gledao
kako me imitiraju dječaci
i smiju se…

više

Djoko Erić
Kad me obuzme tamna šuma
ja se povežem sa ishodištem
i ne tražim ništa od uma
samo suštinu čistu ištem

A kad bog slikar svojim kistom
sliku svijeta dotjerat’ treba
on se posluži svjetlošću čistom
pa bakar i zlato sipa s neba…

više

Djoko Erić
Oni su veseli oni su živi
a razgovore ozbiljne vode
i sve je u drugoj perspektivi
kad dvoje po dvoje tako hode

Nada i vjera mi se javlja
i obuzima osjećaj čudan
dok u djeci se on ponavlja
da nije svijet uzaludan…

više

Djoko Erić
Otvorićeš oči i u jednu zoru ranu
i krenuti rukom na moju stranu
Kad shvatiš sa stravom da je prazna
Smiri se draga, nije to kazna

To jesen je samo, rastanka vrijeme
U prozoru već stoje krizanteme
Ne očajavaj, prigrli jastuk jače
To okno jesenje umjesto tebe plače…

više

Djoko Erić
Na noćnom nebu mjesec krnji
A juče još je sjao cijeli
Na firmamentu što biva crnji
A od nebiti bit se dijeli

Tad strepnja neka ulazi u te
Da li od studeni ili mraka
Nebeske sfere zlokobno slute
Da će nestati posljednjeg zraka…

više

Djoko Erić
Dok ti govorim pjesmu ti gledaš u me čudno
I sve izgleda štima, čini se da me slijediš
A kad pogledam bolje, u stvari paziš budno
Kad tako rasplačem se, da me ne povrijediš

I sav zanesen tako, sviđa li ti se, pitam
A sa usana mojih poezija žubori
Dok snažno klimaš glavom, na licu strah ti čitam
Da zakasniš na po’so, da jelo ne zagori…

više

Djoko Erić
Sve sam zapustio radi pjesme
moje njive su ostale neuzorane
i ambari prazni
krov mi prokišnjava
a djeca su od gladi
izgrizla duvare iznutra
žena me je ostavila
odlazeći sa mlinarom
ostavljajući bijele tragove po kući…

više