Jutra su im ruševine, i glad, i strah.
Jutra su bol koja para utrobu,
Tišće grudi, u njima su oči pustinja
U kojoj umiru snovi.
Projektili ubijaju živote,
Urušavaju temelje katnica.…
Ljeto predugo traje.
Ukralo je i dio proljeća i ne posustaje.
Pratila sam njegova raspoloženja
A ono je suho kašljalo
Tri mjeseca, devedeset dana ili 2160 sati, i još ne prestaje.
Zamršena strujanja na planetu su ispremještana.…
Kad umire lišće ja sam puna slutnje
Moji snovi imaju tijelo