Jelena Stanojčić

Jelena Stanojčić

Stotine tisuća mladića na svakoj zaraćenoj strani
Izginulo je za godinu dana rata na istoku Evrope,
Rekoše oni koji se bave brojkama.
Stotinu tisuća mladića upregnutih u ratǃ
Stotinu tisuća sinova koji su do jučer virili iz
Majčina naručja.…

više

 Jelena Stanojčić

Livada je pjesma proljeća.
Ona je šareni tepih, cvjetna bajka,
Lepeza boja, mirisa i zvukova,
Lelujavi val u plesu s vjetrom.

.…

više

Jelena Stanojčić

Tvoja  je odsutnost u mojem životu
Nepoznanica,
Ljubav koja otkucava prazan hod,
Knjiga puna neispisanih bijelih stranica,
Žeđ koja podsjeća žednog da nije svaka
Voda za piće.…

više

Jelena Stanojčić

O, kako bih htjela
Još samo jednom proljeće mlado
Da u moj život nenadano svrati,
Još samo jednom ja bih htjela
Da me očara i dohvati.…

više

Jelena Stanojčić

Jeste li ikad kao ja zatvorili oči na trenutak,
Umirili se, a onda počeli odbrojavati godine…
„Ako sad imam toliko i toliko, koliko mi je još preostalo
do onog trenutka kad se obično odlazi i  – NIKAD više?“
Kako prihvatiti ograničenje, kraj života kao
potpuni kraj? NIKAD više!?…

više

Jelena Stanojčić

Kad umire lišće ja sam puna slutnje
I neka fina tuga naseli mi oko
Hodam krajolikom sa pjesmom od šutnje
Ushiti do suza u meni duboko.
.…

više

Jelena Stanojčić

Ima riječi koje lete
Ususret praznome nebu
Riječi koje se kotrljaju
Od mene do tebe
Od tebe do mene
Drhtavih, jedva čujnih,…

više

Jelena Stanojčić

Jutra su im ruševine, i glad, i strah.
Jutra su bol koja para utrobu,
Tišće grudi, u njima su oči pustinja
U kojoj umiru snovi.
Projektili ubijaju živote,
Urušavaju temelje katnica.…

više

Jelena Stanojčić

Ljeto predugo traje.
Ukralo je i dio proljeća i ne posustaje.
Pratila sam njegova raspoloženja
A ono je suho kašljalo
Tri mjeseca, devedeset dana ili 2160 sati, i još ne prestaje.
Zamršena strujanja na planetu su ispremještana.…

više

Jelena Stanojčić

Ulazi mi kroz prozore
pa me budi
i doziva da mu priđem
u zagrljaj da mu padnem
da uskočim u njeg’ snena
da krenemo kako znamo…

više