Tebi, koja si druga polovica planeta
Tebi, bijeloj, crnoj, žutoj, kosookoj…
Tebi, sa sjevera i juga, istoka i zapada
Tebi, kojoj su prijetile sve oluje svijeta.
Stotine tisuća mladića na svakoj zaraćenoj strani
Izginulo je za godinu dana rata na istoku Evrope,
Rekoše oni koji se bave brojkama.
Stotinu tisuća mladića upregnutih u ratǃ
Stotinu tisuća sinova koji su do jučer virili iz
Majčina naručja.…
Tvoja je odsutnost u mojem životu
Nepoznanica,
Ljubav koja otkucava prazan hod,
Knjiga puna neispisanih bijelih stranica,
Žeđ koja podsjeća žednog da nije svaka
Voda za piće.…
Jeste li ikad kao ja zatvorili oči na trenutak,
Umirili se, a onda počeli odbrojavati godine…
„Ako sad imam toliko i toliko, koliko mi je još preostalo
do onog trenutka kad se obično odlazi i – NIKAD više?“
Kako prihvatiti ograničenje, kraj života kao
potpuni kraj? NIKAD više!?…
Jutra su im ruševine, i glad, i strah.
Jutra su bol koja para utrobu,
Tišće grudi, u njima su oči pustinja
U kojoj umiru snovi.
Projektili ubijaju živote,
Urušavaju temelje katnica.…
Ljeto predugo traje.
Ukralo je i dio proljeća i ne posustaje.
Pratila sam njegova raspoloženja
A ono je suho kašljalo
Tri mjeseca, devedeset dana ili 2160 sati, i još ne prestaje.
Zamršena strujanja na planetu su ispremještana.…
Tebi, koja si druga polovica planeta
Stotine tisuća mladića na svakoj zaraćenoj strani
Livada je pjesma proljeća.
Tvoja je odsutnost u mojem životu