Jutra su im ruševine, i glad, i strah.
Jutra su bol koja para utrobu,
Tišće grudi, u njima su oči pustinja
U kojoj umiru snovi.
Projektili ubijaju živote,
Urušavaju temelje katnica.…
Ljeto predugo traje.
Ukralo je i dio proljeća i ne posustaje.
Pratila sam njegova raspoloženja
A ono je suho kašljalo
Tri mjeseca, devedeset dana ili 2160 sati, i još ne prestaje.
Zamršena strujanja na planetu su ispremještana.…
Vi me ne znate, a ni roditelji nisu me znali
Al moram vam se požalit na nešto što me opako tišti
Imam četiri godine, i htio bih biti mali
Poput mlađeg brata, da samo sisam i vrištim.
Ima riječi koje lete
Moji snovi imaju tijelo
