piše: Božica Jelušić
Dvoje mojih bjelovarskih prijatelja i ja imamo jednu šifru: “To je za Menzela!”.
Misli se, naravno, na genijalnog češkog režisera, koji je “pucao” po provincijalizmu, nakaradnosti, bezkarakternosti, taštini, čaršijskom mentalitetu i groteski u malim i velikim razmjerima.
Činio je to na jedan neujedljiv, neotrovan, no upravo stoga djelotvoran način: kroz zdrav i nezadrživ smijeh izbaciš iz sebe…
Posljednje je jutro u siječnju. Već. Veljača pred nama, a u naručju nosi proljeće.
Zagreb/ 30.siječnja 2015./ U prošla dva teksta „vrtjela“ sam se oko Glavnog kolodvora u Zagrebu. Red je da u ovom nastavku završim krug.
Iako je siječanj, inače po svom godišnjem dobu u kojem caruje, povučen i turoban, te se sva senzacionalnost obično svede na brojanje onih koji su otišli na skijanje i njihovo blasfemiranje, ove godine kod Hrvata vatromet događanja dan za danom. Izgleda da nitko ne slavi početak godine tako dugo kao mi.