GOVORIM RUSKI

tekst: Štefica Vanjek
JA-GOVORIM-RUSKI-Maja-Skreblin_slika_O_33311981Gledajući danas vijesti konačno sam pomislila kako sam u prednosti što sam davno učila ruski, odgonetnula sam sve što je gradonačelnik rekao predsjedniku, i kako se zahvalio  za odlikovanje koje je dobio za prijateljstvo. Vjerojatno predsjednik i gradonačelnik znaju zašto se našao u tako „eminentnom društvu“ nagrađenih istim odlikovanjem.

Mislim si, možda će sada prijatelji Rusi nahrupiti u glavni grad pa ću znajući ruski moći nešto dodati mirovini radeći kao vodič. Istina, …

više

BRIGA ZA ZDRAVLJE MOZGA

tekst: Štefica Vanjek
vjezbe-za-mozak_1Neku večer sam bila na super predavanju ugledne znanstvenice o zdravlju mozga.

Od južine me je cijeli dan boljela glava pa sam razmišljala otići ili ostati u krevetu sa jastukom na glavi.

Znatiželja me ipak natjerala da odem, i vjerujte nije mi bilo nimalo žao jer doktorica koja je držala predavanje tako je jednostavno i razumljivo sve objasnila nama neupuĆenim ljudima o običnim stvarima za zdravlje mozga.…

više

SLOVO O VJERI U KUTKU ZA DUŠU

piše: fra Gordan Propadalo, OFM

قلم-عاديBlaženi koji vjeruju

Evanđeoski izvještaj o nevjernom Tomi, apostolu, izmamio je iz Isusovih usta riječi kojih se vjernici s korišću prisjećaju, a one glase: “Toma, budući da si me vidio, povjerovao si. Blaženi koji ne vidješe, a vjeruju.” (Iv 20,29). S izvještajem o nevjernom Tomi, Ivan evanđelist završava svoje evanđelje, tj. knjigu koju je napisao o Isusovom životu, smrti i uskrsnuću.…

više

JESAM VAS SVE

piše: Sandra Marelja Muić

Zadar/ Trideset godina je trebalo novoj zadarskoj poliklinici da otvori svoja vrata korisnicima stojeći u sablasnoj samoći spojena mostićem preko ceste sa glavnom bolnicom. Zadarski odjel onkologije svo to vrijeme je dijelio prostor s odjelom za nuklearnu medicinu u malom objektu preko puta glavne bolnice, gotovo potpuno skriven od velikih lipa i odijeljen od mora samo redom kuća i cestom.

U žargonu se ovdje kaže da je to objekt  iz doba Marije Terezije. …

više

TIKOVI KOD DJECE

piše: Verica Jačmenica-Jazbec, dr. med.

Cvijeta je već dva desetljeća moja dobra poznanica. Simpatična mi je jer je hrabra, samouvjerena, energična i žena puna elana.

Uzorna je majka, tolerantna supruga i dobra domaćica. Stalno se u nečemu usavršava. Njoj sve ide od ruke.

U kratkom vremenu ona stvori velike i logične planove koje ubrzo potom i provede u djelo. Izvrsno radi stvari o kojima nikad nije studirala, ali ih je samoinicijativno naučila i usavršila.…

više

U DIMU DO PARIZA

piše: Sandra Marelja Muić

U Hrvatistanu posljednih dana kao u nekoj holivudskoj tv produkciji, šarolikost likova koji iskaču na scenu teško da i karneval u Riu može nadmašiti.

Nema čega nema; obavještanih službi koji šuruju sa svodnicima, nestalih spisa, branitelja, najnovijih provjerenih dijeta, diskusija o bolničkim metodama iz srednjeg vijeka, radnika bez plaće, mirovinske reforme i obligatornog rada nedjeljom. …

više

LIVADE

tekst: Štefica Vanjek
Ovih dana jako se spominju livade. Ja jako volim livade, sjećaju me na sretno djetinjstvo, čak sam im i pjesmu posvetila. Ne znam kako ih vi doživljavate, ali ja sa sjetom.

Ovih dana mediji su puni komentara na račun livade pa im se i ja pridružujem s laganim povjetarcem da jače lelujaju.

Ova današnja mladost ne zna kakve sve radosti mogu pružiti obične livade, zato smo…

više

GLEDAJU A NE VIDE

Osvrt na hrvatski nastup na Sajmu knjiga u Frankfurtu 2018.

piše: Alida Bremer

alida-bremer-foto-literahu-608ed814c721d61c773effc7c3a08907_view_article_newIako hrvatski pisci nižu u Njemačkoj upravo nevjerojatne uspjehe – pa je tako na dan kad je Ivana Sajko u razgovoru s belgijskim autorom Stefanom Hertmansom i njemačkim predsjednikom Frank-Walterom Steinmeierom otvarala Frankfurtski paviljon i Sajam knjiga u Frankfurtu, Miljenko Jergović u Berlinu, skupa sa svojom prevoditeljicom Brigitte Döbert, primao …

više

SJEĆANJE U RUŽINOM GRMU

piše: Sonja Breljak
003Istina, bilo je to formalno gledajući, u stvari na jučerašnji dan, 10.10. u 22. i 10 minuta ali eto, ja odlazak mog prijatelja i dugogodišnjeg urednika Glasa, Emila Cipara, vežem za jutro poslije, dakle 11.10. na današnji dan i onaj trenutak kad me u rano jutro, prije četiri godine, probudio zvuk mog telefona. S druge strane je Brod, i prijateljica Slavica Mravinac mi javlja tu vijest.

U tih 22 i 10 minuta tog desetog listopada za ovim sam istim računalom na kojemu nastaju ovi redovi, razmišljam o Emilu i…

više