događaji, vijesti, najave i aktivnosti Hrvata u Berlinu
Kolumne iz života Hrvata u Njemačkoj
Napisali Sonja Breljak i Emil Cipar
piše: Igor Matijašić
Ovoga tjedna odlučio sam se na pomalo bizaran potez. Mislio sam da to neću nikada napraviti, ali bio sam toliko pogođen da sam jednostavno smatrao da to moram napraviti.
Revoltiran ponašanjem pojedinca (kojeg neki nazivaju i gospodinom) odlučio sam poslati otvoreno pismo premijeru i predsjedniku Sabora. Nisu mi odgovorili, ali to sam i u uvodu pisma naveo kao nešto očekivano. Imaju valjda i puno važnijih stvari od čitanja pisma jednog revoltiranog građanina……
tekst: Žarko Delač
Danima je hrvatska javnost bombardirana slučajem vezanim uz plagijat jednog znanstvenog rada prof. dr. Pave Barišića.
Nažalost iz dostupnih informacija može se zaključiti kako pri tome nije riječ o stručnim razmimoilaženjima znanstvenika i sukobu mišljenja već ideologijama ili koristoljublju .
Naime, već u službenom tumačenju Odbora za etiku i znanost navedeno je obrazloženje kako se radi o djelomičnom plagijatu…
piše: Esad Redža
Društveno umrežavanje postaje jedan novi svijet za sebe. Osim nekih osnovnih pravila ponašanja, neka dublja saznanja kako to umrežavanje djeluje na nas ljude, nemamo.
Donedavno sam bio jedan od umreženih i jednostavno se iz nekih, ne osobnih problema, odlučio otrgnuti od te mreže. Popularno rečeno “skinuo sam se “.
Da, znam, zvučim kao bivši ovisnik, no ta vrsta ovisnosti je,…
piše: Katarina Pavlović
„Kada bismo se svi držali ljubavi, ova zemlja bi bila raj. Ali kad bismo se svi držali bar onog što je malo manje od ljubavi – jer, ljubav je veza savršenstva – kada bismo se makar držali principa ‘što želite sebi, to činite drugima; što ne želite sebi, to ne činite drugima’, onda bi zemlja, ako ne bi postala baš raj, bila blizu raja.“ ( patrijarh Pavle)
Kada si maštovito dijete, onda rano počneš s ovakvim idejama. Voljela sam misliti da svijet može biti jedno jako lijepo mjesto,…
piše: Sandra Marelja Muić
Zadar/ 15.01.2017. Ne može čovjek vjerovati da je već 25 godina od proglašenja suverenosti Republike Hrvatske.
Točno se svega sjećam. Radosti, ushićenja, pa i nevjerice. Vatikan prvi, Island poslije, San Marino, Njemačka… tako nešto, svakako su bili malo suzdržani svi ostali. Nisu baš vjerovali da će jedna mala Hrvatska krenuti putem samostalnosti uzdignute glave, ali doduše, nisu mogli ni vjerovati da će taj put biti tako krvav i tragičan narednih godina.
A, bogami, nismo ni mi koji smo tada živjeli van domovine kao druga, treća generacija gastarbajtera, kao ni svi ostali s ovih prostora.…
piše: Igor Matijašić
Radeći kao učitelj hrvatskog jezika imate čitavu lepezu mogućnosti saznati kako razmišljaju vaši učenici. Jedan od najboljih pokazatelja su školske zadaće, (popularne zadaćnice) u kojima svaki od njih ponaosob iznosi svoje stavove na zadanu temu.
Ujedno, to je i jedan od najzahtjevnijih poslova samim učiteljima za ocjenjivanje. Naglašena je nota subjektivnosti ocjenjivača, a kada je tako, jasno je da je svaki rad podložan različitim interpretacijama.…
MOJE RAZGLEDNICE: FONTANE
piše: Marijana Šundov
Zagreb, 14.siječnja 2016./ Ima jedno meni tako drago mjesto u Zagrebu gdje su – nazvat ću ih uvjetno „ neke stvari koje volim“ – fontane i knjige.
U Ulici Hrvatske bratske zajednice smjestila se predivna, moderna građevina, stakleno-mramorna kocka Nacionalne i sveučilišne knjižnice, a odmah preko ceste su fontane. Knjižnica će biti predmet jednog od narednih tekstova.
Danas, tema su fontane – te posebne građevine – proizvod ljudskog nadahnuća i stvaralaštva, a ujedno odraz potrebe i umjetnosti.
Ove fontane blizu Nacionalne i sveučilišne knjižnice konačni izgled i broj dobivaju prošle 2016. godine.…
piše: Marija Matijašević
Stružec/ Dok su seljani Strušca za Božić i novogodišnje blagdane mrsili brke patkom, guskom, odojkom, francuskom, sarmom, kolačima… i natjecali se tko će bolje, nitko se nije sjetio Ljubana, koji je od kolovoza spavao na poklonjenom madracu, poplunu i jastuku u pola straćare svojeg – djedovog doma na livadi.
piše: Sandra Marelja Muić
Onim danima kada nas sunce počasti svojim zrakama, mogao bi se čovjek i nasmiješiti i reći: “U kakvoj smiješnoj državi to živimo, pa nikada nam nije dosadno.“.
Samo, više nema ničega smiješnoga, duhovitost se odavno povukla iz hrvatske javne retorike. Sama retorika mjestimično postaje zabrinjavajuća, kao relikt iz nekih prošlih vremena.
A i vani je toliko hladno da je vremenska prognoza postala …
Nakon dva priloga u kojima razmatra ljuske sklonosti, slabosti i postupke, možemo reći, pred nama je novi suradnik i, nadamo se, duga i obostrano ugodna suradnja.