Zašto suočavanje s prošlošću na Balkanu kasni – i što bismo mogli naučiti od Latinske Amerike
Predavanje Milana Červinke, izneseno 20. svibnja 1997. u palači Jalta u Frankfurtu, predstavlja angažiranu i kritičku analizu uzroka i tijeka ratova na prostoru bivše Jugoslavije iz perspektive obrazovanog svjedoka vremena. S obzirom na to da je Červinka po struci fizičar, a ne povjesničar, njegov pristup više je publicističko-politički nego znanstveno-akademski. Ipak, upravo ta distanca prema službenoj historiografiji i medijskim narativima čini njegovo izlaganje zanimljivim i vrijednim razmatranja. Tekst predavanja objavljen ju u časopisu Riječ, broj 42, 2012. HKZ-Wiesbaden.
Piše: Ivica Košak
Više od trideset i pet godina nakon završetka ratova u Bosni i Hercegovini, Hrvatskoj i na Kosovu, regija je još uvijek duboko podijeljena. Jedni slave ratne zločince kao heroje, drugi nijekaju genocid. Zapad se odavno okrenuo drugim krizama. Ono što ostaje jest krparski prekrivač sjećanja, sudskih procesa i političke instrumentalizacije prošlosti.
U središtu tih rasprava nalaze se tri bitno različita pristupa odgovoru na pitanje: „Što se dogodilo i tko snosi odgovornost?“ Želim ih ovdje usporediti: angažirano svjedočanstvo fizičara Milana Červinke iz 1997. godine, dokumentaristički rad Mirsada Tokače i njegova Istraživačko-dokumentacijskog centra (IDC) u Sarajevu te institucionalizirani model komisija za istinu kakav je iskušan u Latinskoj Americi.…

Ostati,
Dogodilo se to na Veliki petak. A moglo se, zapravo, dogoditi na bilo koji drugi dan. Antonio … u kakvom je stanju bio …nije ni razmišljao o danima jer su mu već dugo bili svi isti. Bili su tmurni i teški. Baš kakav je i on postao.