piše: Esad Redža
Plavooki je stajao na rubu zaleđenog jezera, a njegov pogled bio je izgubljen u beskonačnom plavetnilu horizonta. Svaki dah koji je izlazio iz njegovih pluća pretvarao se u oblak ledenog zraka, dok su mu misli bile obavijene slojevima istine i laži, poput leda koji je prekrivao površinu jezera.…