piše: Martina Budimir
Znate onaj osjećaj kada vam se zamagli vid, izgubite pojam o prostorno-vremenskom kontinuitetu, polako vam postaje mučno i mislite da ćete svakoga trena izgubiti svijest?
Namjerno ponovno koristim alegoriju „ringišpila“ jer ipak najbolje prikazuje stanje nacije. Odustat ću ovoga puta od one kako propadamo u ponor, jer, majko mila, već smo davno trebali tresnuti o njegovo dno, a ovo je vrtnja bez kraja, strašnija od ikakvog propadanja upravo zbog tog svog kontinuiteta.…