KAJ GOD!
Piše: Ivek Milčec
Na ovogodišnjoj “Norijadi” bilo je dosta mladića i djevojaka koji su u naslovu napisane riječi dali utisnuti na svoje majice u kojima su proslavili zadnji dan nastave. Ne sjećam se da su napr. u Berlinu učenici završnih razreda, idući gradom, posipavali jedan drugoga sa brašnom, ali i sve živo kaj im se našlo na putu. Nije nimalo ugodno kad u trenutku postaneš “bijel” i zapravo ne znaš kak reagirati na ove svojevrsne “maturantske norije”. Ne znam od koga i od kada potječe ta nimalo lijepa navika posipanja brašnom, …
07 KOLUMNE
Kolumne iz života Hrvata u Njemačkoj
Napisali Sonja Breljak i Emil Cipar
GRABEŽ
KAO DA JE SUTRA
SKOK U HLADNU VODU
piše: Mirela Bajlović Marasović
Vrijeme posloži sav nered, ono ne umanjuje bol, niti gubitke, samo jednostavno sve posloži na svoje mjesto. Funkcionira po principu ormara ladičara. S vremenom sve završi u svojoj ladici i na nama je da ih ili zatvorimo zauvijek… ili da si damo tu slobodu, pa ih tu i tamo otvorimo, malo odškrinemo…
A ja …ja sam naumila raščistiti svoje ladice, sve do ti jedne …i skoro pa i jesam, onako jednu po jednu, iz srijede u srijedu, no onda, prije nekih tri tjedna mi stigao mail …i nekako me je …
VUČJE BRATSTVO
KOLUMNA POVODOM
piše: Sandra Marelja Muić
Ne znam kako je vama, ali u mene se posljednjih tjedana uvukao neki blagi osjećaj nelagode kada se susretnem sa ikakvim medijskim glasilom. Skoro pa i neka vrsta paranoje, samo što ne ćirnem preko ramena kada prođem pored trafike , da ne bi što (tko) skočilo na mene iz tiska. O internet portalima da ne govorim. Gdje god pogledam – on. Valjda i oni najapolitičniji među nama znaju da slijede izbori za predsjednika aktualne opozicijske stranke u Hrvatskoj. Ali sigurno rijetki znaju izbaciti svih pet…
GROBARI DEMOKRACIJE
TRN U OKU
piše: Mirko Omrčen
Dvadeset godina poslije još nemamo Hrvatsku kakvu smo očekivali i željeli, kakvu smo sanjali. Nije se dogodila sloboda, nije se dogodilo oslobođenje od robovanja. Hrvatski čovjek nije postao potpun čovjek u smislu da više nikome ne služi, nikome robuje. On danas robuje i tuđinu i bratu i tuđim i svojoj državi. Robuje, jer država koju je stvorio ne temelji se na pravednom, čovječanskom temelju. Promatrajući sadašnjost, sve što se slobode tiče, to je sloboda novonastalih elita, a sve što se slobode naroda tiče jest ropstvo.…
OTAJSTVA TRAGA
Rajko Glibo
Iza mene iskre
Iskre obrazli traga
Dišu toplim dahom
Svakim dodirom dobrote
Ufinjuju dodirnute živote
“KOŠARICA” POSTALA “RUŽICA”
KRATKA PISMA IZ DOMOVINE
piše: Marija Matijašević
Stružec/Kako su se zaredali poljodjeljski poslovi i poslovi u vrtu …a korova ima uvijek …smanjio se i dolazak žena u radionicu. A i preselila sam ju kod mene kući, jer ovdje imam sve kad nešto zatreba …u domu nema, nego trči kući, ako što fali.
A ovdje imamo i poslugu za topli čaj! 🙂
I tako …dok su mama i baka došle u radionicu, za njima je došao i dečko, nastavio crtati što je popodne započeo. I ostao s nama do kasno u noć.…
POPUT DUGE
IZ NOVINARSKE BILJEŽNICE
piše: Sonja Breljak
foto: Željko Jelavić
Berlin/ Eto, otkinusmo se nekako od početka svibnja. Bilo pomalo gusto s terminima. Ono …s kraja travnja, u Berlinu bi nekako prohladno. I Blistava noć klasike minu a da pusti jorgovani u Schloss Strasse i drugdje, svugdje po Berlinu, nisu stigli cvasti. Sad evo i stigli i proći će im vrijeme a ja ne zaronih u njihove mirisne cvjetove. Puno posla, pa to ti je. Propustih i neke stvari do kojih mi uistinu bi jako stalo. Eto, poklopili se termini, pa ne ide. Dogodi se …
ETO TI, BOŽE
KRATKA PISMA IZ DOMOVINE
piše: Marija Matijašević
Stružec/Zvone zvona, tanki glas …što znači, da je umrlo žensko. Zovem zvonaricu i pitam …Eto, umrla je Emilija, 86 godina stara, mama moje susjede.
Nismo se dugo vidjele, putevi su nam se razišli. Ona je iz susjednog sela. Nekada je dolazila sa svojom malom curicom, kod moje mame, nosila je haljine na šivanje. Moja je mama, i puno godina kasnije, uvijek meni pričala o njoj. Kaže …curica joj je bila tako lijepa, i kada bi se plakala, bila bi prelijepa. Jednostavno…
PISMO JEDNOM ZATVORENIKU
‘Pismo jednom zatvoreniku”, koje bi moglo biti na poticaj i ohrabrenje ne samo onima koji su na neki način ‘zaglavili’, već i onima koji su ‘na slobodi’, ali su zarobljeni svojim gorčinama, nepraštanjima i mržnjama …
piše: Dražen Radman
Već četiri godine i tri mjeseca boraviš u zatvoru gdje si, eto, dospio nakon što si pregazio onog dječaka ispred škole. Imao je svega osam godina.
Adrenalin koji bi te obuzeo svaki put kada bi sjeo na onaj prokleti motor, uzeo bi te pod svoje oduzimajući ti moć razuma, a dajući smrtonosni polet kojemu, eto, nije moglo ništa stati na put. Ipak, toga jutra, nešto je stalo…