događaji, vijesti, najave i aktivnosti Hrvata u Berlinu
Kolumne iz života Hrvata u Njemačkoj
Napisali Sonja Breljak i Emil Cipar
piše: Ivek Milčec
Nisam ni u snu mogel pomisliti da me moja pajdašija iz našega bukovečkega kafića “Zvižduk” ima tak rado. Kad sam im za vrijeme ispijanja prve jutarnje kavice priopćil da v subotu z Lufthansinim zrakoplovom letim za Berlin ostali su paf.
Pajdaš Beli (inače vrstan tamburaš KUD-a Bukovac) obesil mi se oko vrata i sa suzom vu oku rekel naj se čuvam i sretno vrnem doma.
Miki je pak, onak više za sebe, rekel da on nebi nikam išel jer nikad …
…trebamo, još itekako!
piše: Dražen Radman
Sva ova silna prepucavanja, sve zlurade riječi i svi ovi do ruba naelektrizirani naboji povodom uvođenja Zdravstvenog odgoja u sustav našeg školstva – upućuju na ozbiljno razmišljanje iz kojega treba donijeti još ozbiljnije zaključke.
Dakle, u (javni) medijski prostor sa svih ‘strana’ odapete su riječi za koje se ne bi moglo reći da su tek u afektu ‘poletjele’. Koliko znam, nitko se nikome nije ispričao za nešto što je izgovorio i tako prouzročio lavinu novih (ružnih) reakcija. Odapete riječi ne bih…
KRATKA PISMA IZ DOMOVINE
piše: Marija Matijašević
Stružec/ Pozvali me susjedi na kolinje. –Oh, vrlo rado, velim. Zadnji puta sam bila prije 33 godine!
Jutro sam se rano digla. Eto susjeda, od kojih su kupili svinje … dvije, po 150 kg. …upravo ih vozi u kobači na traktoru. Mirne su i lijepe, bijele. Ne znaju što ih čeka.
Piše: Mirko Omrčen
Kriza, pomutnja, nasilje, nesigurnost pogodno su tlo za vođe. To su trenuci kada se pojavljuju vođe i nude izlaz. U takvim trenucima mnogi i traže oslonac Vođu – Spasitelja. Takva potreba nije do li težnja za osloncem na jačeg, moćnijeg.
Zemaljskim vođama – spasiteljima čovjek utječe iz razloga, jer vođa kod slabih ljudi budi prvenstveno potrebu, nadu da će ga upravo on spasiti od svih poteškoća, nedaća i opasnosti. Zato se svoju sudbinu povjerava “jačem“, “snažnijem“, “sposobnijem“,…
piše: Martina Budimir
Svake se godine nekoliko dana pred Vincelovo iznova javi neka sjeta. Ušulja se među nas bez da i primijetimo da nas je prevarila i ove godine, već po deveti put.
Čudan je to osjećaj, u neku ruku svečan, neobičan mix sreće i tuge. Ušulja se, kažem, među nas, i nakon vrlo neugodnih trenutaka šutnje (jer šutnja može biti itekako ugodna), onih, naime, kada ne znamo zašto šutimo, shvatimo podmuklu prijevaru.…
piše: Jasna Župan
Noć je…
još jedan ‘prekovremeni’ rad je preda mnom. U mom slučaju je to redovno. Obožavam noć… ali mrzim podočnjake koji su jedini vidljivi dokaz tog ‘prekovremenog’ rada.
To je moje doba i dugo mi je trebalo da spoznam zašto je noć odabrala baš mene da joj pravim društvo. Dobro, ne smatram se jedinom ali od svih ‘normalnih’ u mojoj bližoj i daljoj familiji, ja sam …
piše: Martina Budimir
Ili možda ipak?
Već od najranijih nogu kupuje se isključivo ružičasto ili crveno za djevojčice tj. plavo za dječake. Ukoliko spol još nije poznat, pravilo je kupiti žuto.
Nikada nisam htjela robovati besmislenim pravilima. Onog trenutka kada smo suprug i ja u izlogu pored našeg tadašnjeg stana ugledali crvena kolica, znali smo da će to biti kolica našeg sina. …
KRATKA PISMA IZ DOMOVINE
piše: Marija Matijašević
Stružec/ Očaravajuće jutro! Probudim se i pođem prvo do prozora …otuda mi je najljepši pogled na dvorište. Snijeg! Snijeg!
Jučer je padao mokar, ali noćas je napadao suhi …10 cm. Nije to nešto puno, ali priroda je prelijepa. Sve je ovalno bijelo.
piše: Ivek Milčec
Kud god se okreneš svi govore i sve se okreče oko te čarobne, za neke čak mistične riječi koja, doduše nije nova, ali koja se u svakodnevnom govoru vrlo rijetko rabila. Zapraf, ona se uglavnom rabila u financ-miljeu tj. u onim službama koje vode brigu o državnoj blagajni.
Poznato je da od 1. siječnja vrijedi Zakon o fiskalnim blagajnama (kafići, birtije, picerije, restorani itd.) koje su povezane s Ministarstvom financija kako bi svaki izdani račun bio registriran…
Piše: Sandra Marelja Muić
Nije me bilo tjedan dana u Hrvatistanu, nije me bilo tjedan dana na karti globalnog sela, tj. nisam se koristila internetom i svime šta nam on omogućuje ( i šta nam on uskraćuje)… a ono, Lijepa Naša Puna Grebaša emitirala neke ružne epizode u glavnom gradu. Umjesto standardnih stranačkih prepucavanja ispod pojasa i komunikacijskih bedastoća koje isplivaju u jednom tjednu hrvatskog političkog života, dočekale me neke beirutske epizode, brrrhhh …samo nam je još falio taj osjećaj nesigurnosti pored sve…