KRATKA PISMA IZ DOMOVINE
piše: Marija Matijašević
Podne je … lagani povjetarac lista jučerašnje novine na stolu, u drvenoj sjenici. Drvo lešnjaka još nema plodova ili ih je sakrilo lišće, ispod svojih listova. Agacije, velika drva i grmovi, kao i bazga, mirišu svom snagom. Bazgini cvjetovi …veliki ko tanjur, a cvjetići mali svojim malim laticama …raširili se i žutim peludom, zovu me.
Skupila sam jedan runjak i odnjela ih na sunce, da se tako mirisni osuše, za zimski čaj. Agacijini cvjetovi vise ko grozdovi, bijeli su…
07 KOLUMNE
Kolumne iz života Hrvata u Njemačkoj
Napisali Sonja Breljak i Emil Cipar
OČE NAŠ, KOJI JESI
TRN U OKU
piše: Mirko Omrčen
Hrvatska danas nije podijeljena samo na one koji imaju i nemaju, nije podijeljena samo na one koji su pristaše postojećeg političkog sustava, koji omogućuje vladavinu i nasilje financijske i političke oligarhije i na one koji su za promjenu postojećeg sustava, za istinsku demokraciju i vladavinu naroda.…
ILUZIJA
piše: Gordana Knežević
Mišljenje i jasni stav o EU izražavala sam vrlo rano …mogla bih se slobodno i bez pretjerivanja izraziti … još u vrijeme kada se u javnim glasilima, medijima u Hrvatskoj nije uopće spominjala na bilo koji način. Na internetskim glasilima pisalo se je i diskutiralo, i sama sam nešto o tome pisala i objavljivala, pa se sad ne bih željela previše ponavljati.
EU nije niti zamišljena da bi donijela blagodati njezinim građanima. Prodana je pod tim geslom i floskulama, a činjenica je da je poslužila i treba i dalje služiti malobrojnoj i točno određenoj skupini
UNSER MANN IN BERLIN
KROATEN IN DEUTSCHLAND
von: Emil Cipar
foto: Sonja Breljak
Hallo ihr Lieben!
Da bin ich wieder. Ich wollte noch einiges über Kroaten in Deutschland sagen.
Es gibt uns seit eh und je in Deuschland. Immer wenn es in unserer kleinen Heimat nichts zu futtern gab …sind wir gen Norden gezogen. Und immer wieder zurückgekehrt. Man ging zu Fuß bevor es die Eisenbahn gab. So lange sind wir schon hier.
LOVCI
KAJ GOD!
piše: Ivek Milčec
Moja bolša polovica i ja, osim tjednog druženja i ispijanja jutarnjih kavica s našim fejs prijateljicama, uvijek najdemo vremena za dečke iz moje ulice s kojima sam išel v školu, kral susedove črešnje, igral nogač na četvrtom (sada petom) Maksimirskom jezeru i zaljubljival se u iste filmske glumice, ali i starije komade iz kvarta. Na žalost, neki iz moje Bukovečke škvadre već su na onome svijetu, ali još nas dosta živih ima pa se znamo, uz partiju bele, vrnuti u mladost i obnoviti uspomene na davne dane. …
KONTEJNERA I IGARA
Kao i svakog Hrvata koji nije upleten u bilo kakvu korupcijsku aferu, koji nema nikakvih političkih ambicija i koji osjeća odgovornost za napisanu riječ …nakon presude Haaškog suda osuo me osjećaj nemoći.
Digla se velika hajka u Hrvatskoj. Svi komentiraju, bune se, protestiraju… svi se osjećaju prevareni i izdani.
Problem nastaje kada počenemo tražiti krivca. Svi znamo tko nije kriv …to smo mi pojedinačno, ali pronaći krivca …e to je već malo…
BLEIBURŠKE PARALELE
O ČEMU JE RIJEČ
piše: prof. Žarko Delač
Nedavno su objavljeni u hrvatskim medijima rezultati istraživanja o političkom svjetonazoru naših građana.
U stvari …osjećaju li se ljevičari ili desničari? Ovo me pitanje nagnalo da ponovno promišljam u stvari što je to ljevica, a što politička desnica? Naime, mnogo sam puta čuo kako su pojedinci po pitanju prava radnika i socijalne pravde žestoki ljevičari, a strastveni desničari kada je riječ o obrani nacionalnih interesa i identiteta. Naravno kako ni radikalna desnica kao ni ljevica nisu…
A NEMA NATRAG
Priča iz naše arhive
Iz novinarske bilježnice
piše: Sonja Breljak
Nad mojim je gradom tih dana, nekako baš u ovo doba prije više od desetljeća, proljeće već ostavljalo prve tragove. Zna u Bosni to biti i lijepo vrijeme, buđenja prirode, povratka boja i topla iščekivanja. Ali tada nije! Umjesto proljetnih pljuskova i lagane grmljavine, tek odjeci teškog oružja iz daljine. Pa bliže… I zrak je težak i zagušljiv… I ništa više nije isto. Ni grad a niti ljudi.
O čemu razmišljam dok odlazim? Mislim vratit ćemo se za deset, dvanaest, petnaest dana i sve će biti kao prije. Čvrsto držim djecu za ruke. Dječaku su dvije a djevojčici četiri godine, meni trideset. I evo nas na izbjegličkom putu, bez odmora i povratka, iz grada u grad, iz države u državu……
ZLOČESTA VULARICA
KRATKA PISMA IZ DOMOVINE
piše: Marija Matijašević
Stružec/U proljeće sam posadila malo vrta. Pa kako bi ja sa sela bila a bez vrta? A i o čemu bi pričala sa susjedama?! Najprije sam čekala susjeda da mi izore, pa potanjura … A to košta! Onda sam kupila sjeme i flance*. I zemlja je bila već topla, pa sam se nadala, da će vrt uspjeti.
I počeli su flanci rasti, kad ono …došao ljuti mraz …ode sve, osta samo kupus. Što je ostalo, pojeli su vrapci!…
FREI ZU SEIN
Hier in Südafrika ist es gerade herbstlich. Die Bäume mit ihren bunten Blättern, die Sonne, die ganze Atmosphäre macht mich glücklich. Ich liebe es durch die Straßen zu laufen. Ich habe mich sogar an die hohen Zäune gewöhnt. Sie sind Alltag. Und um ehrlich zu sein fühle ich mich durch sie auch sicher. Ich habe verstanden, dass es in diesem Land ein Muss ist. Leider.