nudiš nepoznato vrijeme
nikad upoznatu sortu grožđa
trpkost niz misli teče
nepoznata slika
budi milostiv
pusti snovima
nek klija zlatno sjeme
obećanjem sreće…
Ne možeš čuti moju tišinu,
ni moje misli prisvojiti.
No možeš doći u moju blizinu,
skupa možemo disati, riječi izmjeniti.
Ako se dovoljno potrudiš razumjeti,
ako ti polako objasnim sebe,
možeš otkriti ljepotu daljina i
čuti kako šumore breze.…
Samo ti i ja znamo
za tragove u pijesku ostavljene
na zimskoj plaži sa stražom galebova
dok pjevušili smo staru pjesmu
i smiješili se morskoj pjeni
i srebrenoj Luni na srebrenom valu
kad san smo započeli
Tad činilo se vrijeme varkom…
Kad mi pjesma u goste svrati
zagrlim je radosno uz: dobro mi došla
skuham nam kavu i kolač stavim
rastvorim na grudima haljinu
zabacim kosu da mi ne smeta
otvorim vrata umu i srcu
i križ brzo napravim desnom rukom
da budem univerzumu otvorena…
Krevet je bijel
I bol je bijela
I odlazak moj u snijeg i led
Ne boji se duša moja
Odavno je spremna za let
I kažem: Bože dogovor je bio jasan
Naglo ko ptica u vis……
Imena dana slutnje
Ne možeš čuti moju tišinu,