Ne možeš čuti moju tišinu,
ni moje misli prisvojiti.
No možeš doći u moju blizinu,
skupa možemo disati, riječi izmjeniti.
Ako se dovoljno potrudiš razumjeti,
ako ti polako objasnim sebe,
možeš otkriti ljepotu daljina i
čuti kako šumore breze.…
Samo ti i ja znamo
za tragove u pijesku ostavljene
na zimskoj plaži sa stražom galebova
dok pjevušili smo staru pjesmu
i smiješili se morskoj pjeni
i srebrenoj Luni na srebrenom valu
kad san smo započeli
Tad činilo se vrijeme varkom…
Kad mi pjesma u goste svrati
zagrlim je radosno uz: dobro mi došla
skuham nam kavu i kolač stavim
rastvorim na grudima haljinu
zabacim kosu da mi ne smeta
otvorim vrata umu i srcu
i križ brzo napravim desnom rukom
da budem univerzumu otvorena…
Krevet je bijel
I bol je bijela
I odlazak moj u snijeg i led
Ne boji se duša moja
Odavno je spremna za let
I kažem: Bože dogovor je bio jasan
Naglo ko ptica u vis……
Imena dana slutnje
Ne možeš čuti moju tišinu,