događaji, vijesti, najave i aktivnosti Hrvata u Berlinu
Književnost dijaspore.
piše: Ivana Šojat
Paradoksalno, vidimo svijet, no nikad ne vidimo sebe kakvi doista jesmo. Cijeli život smo poput fotografa koji zamjećuje i fotografira, no koji se nikad ne nađe ni na jednoj svojoj fotografiji, koji se nikad ne može procijeniti, ocijeniti.
O nama zapravo govore samo detalji koje smo odabrali ovjekovječiti, kut snimanja, perspektiva, sklonost pojedinim temama.
Sami sebe uvijek smatramo ispravnima, poštenima, dobrima, dovoljno nježnima. Uvijek komentiramo druge, nikad sebe.…
Iz naše arhive/ objavljeno 09.07.2014.
piše: Božica Jelušić
U Petrinji i Sisku, na jedan dan. Pitam se kako je moguće da znam opisati centar Londona, a ne znam ništa o ova dva grada, u kojima stoji nataložena povijest mojega roda.
Osim toga, u načelu obožavam gradove koji imaju rijeku u njedrima, i mislim da ih svakako moram upoznati.
Petrinja je srce Banije, spomen joj seže od 13. stoljeća, kada je u posjedu knezova Blagajskih, a ovi je 1479. poklanjaju zagrebačkom Kaptolu. Utvrda iz 16. stoljeća bila je nekoliko puta rušena i građena.…
Iz naše arhive /(Objavljeno 02.01.2012. u povodu 30. obljetnice smrti Nikole Šopa
-Sjećanja pjesnikova unuka koji živi u Berlinu
piše: Adrian S. Kostré
foto: arhiv obitelji
Moje prve uspomene na Nikolu Šopa vode me u veliku, crnu sobu prizemnog stana u jednoj zagrebačkoj obiteljskoj kući na Šalati, u Mesićevoj ulici broj 23.
U zidu, preko puta vrata sobe, dva su velika okna s pomičnim prozorskim rešetkama. Ispred prozora, u malom vrtu ka ulici, cvjetaju stari, bijeli i ljubičasti jorgovani i u nebo strše tri suha jablana.
Mali vrt je ozaren suncem, ali se ono, kroz gusti jorgovan, tek teško probija u sobu s…
piše: Igor Matijašić
Pavao Pavličić definitivno jest moj omiljeni hrvatski autor, a s njegovim sam se djelima počeo intenzivno „družiti“ još u osnovnoj školi. I nastojim ga pratiti te čitati njegove knjige redom kako izlaze. Mora se priznati da je to vrlo zahtjevan i vrlo izazovan zadatak jer se radi o čovjeku koji je napisao, ni manje ni više, nego stotinu knjiga do sada!
Ako sam bio dobar u brojanju „Pohvala tijelu“ je stotinu i prva……
Iz naše arhive/ Objavljeno 21.05.2015.
piše: Božica Jelušić
Popodne je bilo sparno, pa sam zaspala u Dvoru na kauču, sa laganom dekom preko bubrega, golih nogu i ramena.
Nešto sam napeto sanjala, pa se trgoh u ljepljivom znoju i izađoh napolje, na terasu gdje se sušilo moje bijelo rublje.
Cvijeće je molilo za osvježenje, zemlja titrajući isparavala vrelinu. Lagano sam zalijala sve u cvjetnjacima i potom…
Iz naše arhive/ objavljeno 09.07.2015.
Iz razmišljanja učenika Hrvatske nastave Berlin/”Zvončić”
Tea Burazin, 11.razred
Kada bih živjela u Hrvatskoj sve bi bilo drukčije nego sada.
U Hrvatskoj su ljudi mnogo srdačniji i otvoreniji te se više druže jedni s drugima. Ja jako volim Hrvatsku, a posebno ljeti kad se mogu kupati u moru.
Mi imamo najljepše more na svijetu, prekrasnu prirodu i otoke. uvijek iznova uživam u domaćoj hrani i našim specijalitetima.
Možda treba malo poboljšati sistem školstva i zdravstva, što bi …
Iz naše arhive/ Objavljeno 23.02.2015.
tekst: Marija Kukić
„U travi se žute cvjetovi
I zuje zlaćane pčele…“
Stihovima je žute cvjetove opjevao pjesnik Vladimir Vidrić.
O kojim žutim cvjetovima je riječ? Ja sam se odlučila: „Neka to budu maslačci!“ Zašto baš oni? Eto, oni rastu i cvjetaju na najčudnijim mjestima. Potrebno im je samo malo, malo tla, mala …
Dragutin Tadijanović (Rastušje kod Slavonskog Broda, 4. 11. 1905. – Zagreb, 27. 06. 2007.)
Jelici
U velikom nekom gradu,
U stanu s tisuću knjiga,
Žive njih dvoje, sami,
Godinama. (Tko zna, dokle?)
Svake noći, svake noći,
Kad se spremaju na počinak,
Oni se zagrle i dugo šapću:
»Lepet krila! Lepet krila!«.…
Jede Blüte will zur Frucht,
Oj, budi svoj! Ta stvoren jesi čitav,