događaji, vijesti, najave i aktivnosti Hrvata u Berlinu
piše: Marija Juračić
Danas je za našim stolom neko vrijeme vladala komorna atmosfera, a sve zbog jednog običnog bokala vode.
U vrijeme objeda stavila sam na stol bokal svježe, hladne vode, one natočene iz pipe, one koja na stol stiže direktno iz čiste, ledene dubine Zemlje. Moj me zet čudno pogledao, kao da nikada nije vidio bokal vode pa pitao:
piše: Joža Prudeus
Polagah ja na toj svojoj višoj školi (na visoke nisam htio ići jer imam vrtoglavicu od visina) ispit po ispit onako po svome – više sreće no pameti i znanja. Snađi se druže, bijaše temelj mojim ocjenama u indeksu.
I uglavnom vam to išlo. Držalo vodu.
Osim kod već spomenutih ponavljanja prapovijesnih zbivanja sve ostalo, koliko me sjećanje služi, prolazilo dosta glatko. Grbavo i…
piše: Filip Ćorlukić… iz knjige “Moja sjećanja na minulo stoljeće”
Ja sam stalno nosio onaj moj teški kožni kaput, a kad je bilo malo toplije nisam imao nikakav mantil. Sead mi je negdje pronašao izvrsno kompaktno platno lijepe tamno zelene boje, pa me odveo do svoga prijatelja Šefika, poznatog krojača, da mi sašije mantil. Ponekad sam u Beogradu viđao one montgomery mantile, pa sam rekao Šefiku da sašije “nešto tako”. No on to učinio mnogo bolje.
Mantil je imao sve ono što je imao i original, ali je bio duži i nije bio onako “šlampav”, nego uz tijelo pritegnutim opasačem – bio …
piše: Filip Ćorlukić…Iz knjige “Moja sjećanja na minulo stoljeće”
Ministarstvo obrane
Ubrzo nakon što su prošli ispitni rokovi, Bogdan Maglić mi je rekao da želi osnovati sekciju za radar, pa mi je rekao da odem kod generala Nikolića, koji je zadužen za vojnu industriju i da ga pitam možemo li dobiti jedan radar na fakultet, ili pristup nekom vojnom radaru.
Smatrao sam to vrlo zanimljivim, pa sam odmah otišao potražiti …
tekst: Viktorija Banić
U prepuni lokalni autobus ulazi stariji bračni par. Gospodin se jedva kreće, a ni njegova supruga nije puno boljeg zdravlja, samo onako, uporno ženski, sitnim koracima ide i ispred i iza njega, po potrebi. Sretni što su stigli na vrijeme, kupuju karte. Vožnja se nastavlja uz ustaljenu mješavinu razgovora i šutnje putnika i prigušene glazbe sa radija.
Nakon što su se smjestili, a vožnja se nastavila, gospođa mijenja zadovoljan izraz lica. Onaj trenutak kad shvatiš da si nešto …
piše: Marija Juračić
Pita me zet da mu objasnim fenomen srednjeg roda. Kaže da se svašta govori, a da su neke nebuloze prerasle u dubioze pa me pita, sjećam li se još kako protumačiti srednji rod imenice.
Tumačim mu gramatičko pravilo, a kada vidim da s objašnjenjem nije zadovoljan, odlučim mu održati predavanje o tome kako Dalmatinci već stoljećima u jeziku koriste srednji rod zato da bi sve rekli, a da pri tome nikoga ne bi prozvali za učinjeno. Najbolje ćete shvatiti o čemu govorim na primjerima:…
piše: Filip Ćorlukić …Iz knjige “Moja sjećanja na minulo stoljeće”
Obuka za vozački ispit
Jednog dana mi je Burek dao pismo Ministarstva vanjskih poslova koje od nas traži da pod hitno organiziramo obuku i polaganje vozačkog ispita za petnaestoricu novinara koji odlaze u inozemstvo. Ja sam preuzeo praktičnu vožnju i motoristiku, dok su nam za saobraćajne propise poslali čovjeka koji poznaje međunarodne propise. U to je vrijeme poznavanju rada motora, kao i inače svih dijelova automobila, na ispitima polagana velika…
Iz naše arhive/ objavljeno 26.01.2011.
piše: Mario Glavaš
Ja radim u banci. To vjerojatno govori i ona kad je ljudi pitaju. Ili joj je banka u kojoj radim samo jedno od mjesta koje čisti. Tako da možda govori da radi u trgovini, ili na sudu. Ako je itko uopće pita. Ako uopće smije reći da radi.
Već po zvuku znam da je došla. Zapravo nema nikakvog zvuka, njeni koraci su prigušeni lakoćom mršavog tijela, ona ne hoda, ona se odbija od poda, a gravitacija je uporno vraća, pa se čini da korača. Kvaka se zakrene, vrata se zatvore i onda tišina. …
piše: Filip Ćorlukić… iz knjige “Moja sjećanja na minulo stoljeće”
Egon
Četiri je puta padao na ispitu iz fizike, pa ako padne i peti put gubi pravo studiranja na PMF-u. Želio sam mu pomoći, a prije svega ohrabriti ga, pa sam krenuo na put nešto ranije. Zatekao sam ga s knjigom u ruci. Bila je to lijepo opremljena knjiga na engleskom jeziku. Za razliku od onog veselog momka u Dubrovniku, koji se u razgovorima društvu uspijevao nametnuti svojim temama, sada je bio vrlo tih i nekako ukočen.…
piše: Marija Juračić
Gledam mog zeta i zahvaljujem sudbini što ga je majka lijepo odgojila, što je pokupio gene nekog normalnog pretka i guštam kada vidim kako uživa u čaju koji sam mu pripremila.
Doduše, nema onih kolačića tipa madeleine kojima je Proust zadivio literaturu, jer moji kolačići uvijek nose opasnost od povrede, ako ti slučajno padnu na nogu.
I pitam se, što bih ja kao majka napravila da je moja kći u kuću …