09 PRIČE

piše: Filip Ćorlukić… Iz knjige “Moja sjećanja na minulo stoljeće”

Joco je stalno želio privid “šefovstva”.

Oko četiri sata smo se ponovno odvezli na radilište i tamo pričali o onomu što radimo. Nakon povratka, ponovno preodijevanje, lutanje po gradu, a najčešće sjedenje u vrtu u kojem je oko 18 sati sati temperatura ponovno bila na oko ugodnih 30 stupnjeva. Nedjeljom, a nekada nas je “kad je imao vremena” i radnim danom Joco odvezao na more, kojemu je temperatura bila oko 37 stupnjeva ali je ipak puno ugodnija od temperature zraka.…

više

piše: Filip Ćorlukić… Iz knjige “Moja sjećanja  na minulo stoljeće”

Budući da sam samo ja bio odjeven u običnu ljetnu odjeću, Trajko me je odveo u stranu i upitao jesu li mi rekli da po pravilniku imam pravo za 100 US dolara kupiti posebnu odjeću za ove prilike, a kad sam mu rekao da mi nisu rekli, ljutito je rekao da opet skrivaju da bi njima ostalo više, te da će me on pred veče odvesti do krojača, a Nino mi može nabaviti posebne cipele. Nije mi se svidjela ta informacija o skrivanju pravâ. Krojač je bio vrlo spretan i već za dva dana imao sam tri safari odijela po mjeri.…

više

pše: Filip Ćorlukić… Iz knjige “Moja sjećanja na minulo stoljeće”

U gradu živi mnogo stranaca, počav od stručnjaka tehničke pomoći, do različitih misija, ali ima i dosta Talijana, bivših talijanskih vojnika koji se nakon što su Englezi oslobodili Etiopiju nisu vratili u Italiju, pa ih Italija smatra vojnim bjeguncima.

Mnogima od njih su kasnije došli i članovi obitelji. Bave se uglavnom trgovinom i raznim uslužnim djelatnostima, a premda je engleski jedan od službenih jezika, s talijanskim se u gradu mnogo lakše sporazumijevati.…

više