događaji, vijesti, najave i aktivnosti Hrvata u Berlinu
piše: Filip Ćorlukić… iz knjige “Moja sjećanja na minulo stoljeće
Poziv iz Dervente.
Došla je i zima, a radovi na izgradnji su normalo nastavljeni. Pred kraj zime sam iz Dervente dobio poruku da mi je otac imao novi moždani udar. Bez svijesti je i zovu me da odmah dođem.
Preko zime smo iz Zagreba dolazili kolima jednog od nas trojice. Budući je na cesti bilo malo snijega, a ja nisam imao zimske gume, tada sam došao s Franjinim Renoom 16, pa sam u Derventu otišao…
Moji portugalski dani – Dan četvrti
tekst i foto: Marica Žanetić Malenica
Nakon što smo iz autobusa bacili jedan sveobuhvatni pogled na glavni portugalski grad, jedan od najstarijih europskih gradova, znali smo da svi putevi prvo vode u Belem, najpoznatiju gradsku četvrt, koji je UNESCO također uzeo pod svoje.
A u Belemu sve počinje od Belemske kule (tornja). Dao ju je sagraditi Manuel I početkom 16. stoljeća kao utvrdu usred rijeko Tejo.
piše: Ognjenka Kalajdžić
Kuća, velika kao zgrada, izgrađena 1900. Imala je podrum, visoko prizmlje, sprat i potkrovlje. Klasika je virila iz svakog njenog ćoška. Austrougarska je u to vrijeme bila na vrhuncu graditeljstva.
Posebno su se isticala luksuzna, lijepa ulazna vrata, koja su od gornje polovice imala male, staklene baklave ugrađene u drvene okvire. Na tim baklavama su bili ručno izrađeni motivi prelijepih boja. Sve je to imalo neki poseban sjaj, vjerovatno je tome doprinijela neka specijalna tehnika izrade.…
piše: Filip Ćorlukić…Iz knjige “Moja sjećanja na minulo stoljeće”
Kad sam došao u poduzeće Sekardi mi je zadovoljno rekao da mi je osigurao izvrstan posao nadzornog organa na izgradnji nove rafinerije u Bosanskom brodu. Nadzor je dobilo zagrebačko poduzeće Ingradinvest, a budući da oni nisu mogli naći stručnjaka za instrumentaciju obratili su se njemu, pa im je Industroprojekt u za nas vrlo povoljnim Ugovorom iznajmio mene. Da bih stalno mogao imati dnevnice, svaki mjesec trebam doći u Industroprojekt, formalno radi podnošenja izvještaja i tada uzeti novi putni nalog po kojemu imam i pravo na naplatu putnih troškova vlastitim automobilom. …
piše: Marija Juračić
Konačno se dogodila VIJEST. Poštar je ugrizao psa i svi su se mediji užarili. Užarile su se i one nepostojeće telefonske žice, tiskarski strojevi, kuloari…
Profesor je nasilno odgovorio na nasilnost učenika. Nije okrenuo drugi obraz. Pita me zet što mislim o nasilju. Kaže da u njegovo vrijeme nije toga bilo u tim količinama.
Postojao bi poneki nasilnik u školi o kojem su svi pričali i kojim su…
Moji portugalski dani – Dan treći
tekst i foto: Marica Žanetić Malenica
Napuštamo Porto jednog sunčanog i toplog listopadnog dana i krećemo dalje. Mašemo slikovitom i gostoljubivom gradu kojemu nostalgično kažem zbogom. Do viđenja je ipak upitno iz više razloga.
Putujemo prema jugu i zaustavljamo se, kako se to zna reći, in the middle of nowhere, ispred golemog zdanja – nezavršenog dominikanskog samostana i crkve Santa Maria da Vitoria s prekrasnim klaustrom.…
piše: Filip Ćorlukić… Iz knjige “Moja sjećanja na minulo stoljeće”
Ustaničko mjesto
Što se tiče “ustaničkog mjesta”, u Plaškom su 1941. osim jednog Hrvata, svi građani bili Srbi. Kad je počeo četnički ustanak, oni su tog jadnika ubili i ispekli na ražnju, kasnije su se pridružili partizanima, postali su “prvoborci”, a u gradskom parku je postavljena velika spomen-ploča s imenima boraca palih “u borbi protiv fašizma”.…
piše; Marija Juračić
Danas prepirka u našem domu prerasta u svađu. Tako je žustra da se pitam, tko je ova mlada žena koju sam rodila, a u pogledu moje pogrešno odgojene kćeri vidim, dok gleda moga zeta, da se pita:“ Gdje sam samo pronašla ovog tipa kojem se ništa ne može dokazati?“
Iako vjerujem da nema odrasle osobe u Hrvatskoj koja nije čula za slučaj bećarac, moram ga spomenuti za neupućene.…
piše: Marija Juračić
Naša obitelj opet nije jedinstvena. Moja pogrešno odgojena kći kaže da razumije apotekaricu koja je odbila izdati na recept kontracepcijski lijek, kako ne bi došlo do njegove primjene u neke nereproduktivne svrhe pa je tako dovela u pitanje i liječnikovu kompetenciju. Ja i moj zet odmah skačemo i produbljujemo problem, a zet kaže:
„Ti znaš da nam nedostaje radne snage. Oni fakultetski obrazovani ljudi koji su do sada konobarili, pokupili su prnje i otišli, pa je lako moguće da će ih zamijeniti došljaci iz nekih drugih država. Zamisli da te za Novu godinu izvedem u neki restoran, naručim kao predjelo pršut i vino, a konobar, zbog priziva svoje savjesti, odbije da to donese.”…