događaji, vijesti, najave i aktivnosti Hrvata u Berlinu
Iz naše arhive: Objavljeno 8. ožujka 2013. / Iz knjige “Ono malo duše”/2015.
Nakon svećenja kuća, ili kako se to službeno zove …blagoslov obitelji iz 1957. godine kada je župnik ignorirao moga oca zbog naše sirotinje i nije se udostojio dodijeliti nam blagoslov obitelji, moj odnos prema crkvi se ohladio. Pothlađen je bio još u Bosni, ali sada sam prekinuo svaku vezu.
U Bosni, u Prnjavoru, župnik je bio Alfred Pichler, kasniji…
/Dogodilo se jednog Badnjaka prije ponoćke/
piše: Marija Kukić
Zvijezde sjaje i mjesec se zlati na vedrom prosinačkom nebu. Blagi povjetarac miluje obraze. Nije ni previše hladno. Ugodna je zimska noć .
Ni ptica pjev, ni lišća šum, ni zore sjaj… Samo nekoliko ljudskih bića stopama dodiruje tlo. Čuje se njihovo ravnomjerno udaranje.
Nema škripanja snijega pod nogama jer tih dana snijeg nije …
piše: Dijana Jelčić-Starčević
Srce je slutilo ljepotu, a tijelo koračalo asfaltom i tražilo nježnost vlati trave po kojima bi bosonogo uranjalo u kapi rose, oćutilo svježinu praskozorja svijesti, spoznalo moć zvjezdanog kalendara i doživjelo ljetni suncostaj, čar preskakanja vatre i ostvarenje želje.
Kronologija naših suncostaja je počela je 1986-te, promocija zbirke “Osamnaest crvenih ruža”… a onda se dogodilo naše naglo ljeto, dogodio se san ljetne noći, uvertira nečemu novom, tišini došašća ljubavi.…
tekst i foto: Slavko Žebić
Osijek je po 27. puta bio domaćin „Krležinih dana“, od 12. do 14. prosinca 2016. godine i opetovano okupio kremu koja se danas bavi kazalištem u Hrvatskoj, dvadesetak i više znanstvenika, akademika, tetrologa, dramaturga, književnika i književnih kritičara, redatelja i glumaca.
Skup je to koji je sebi priskrbio pozornost domaće i inozemne javnosti, tim prije, što se već drugu godinu bavi temom: Hrvatsko kazalište u inozemstvu.
Organizatori ovog velebnog skupa su Hrvatsko narodno kazalište i Filozofski fakultet u Osijeku, Zavod za povijest hrvatske književnosti, kazališta i glazbe/Odsjek za povijest hrvatskog kazališta u Zagrebu a skup od prvoga dana podupiru Grad Osijek i Osječko-baranjska županija.…
Nakon jednog odsanjanog sna….
tekst: Marija Kukić
U zlatnom lelujavom žitnom polju plavi se mnoštvo prekrasnih cvjetova različaka.
Njihove glavice nadvisile su otežalo klasje i već iz daljine njivom dominira zadivljujuće plavetnilo. Prekrasno ih je gledati.
Dive im se putnici namjernici, ali ne i gospodar njive. Ljuti se on i pita:
piše: Dijana Jelčić-Starčević
Na početku je bila nedokučiva i bezimena tišina, a onda se nešto ugnjezdilo u ono veliko ništa, zauzelo mjesto u kaosu i počelo tkati niti nove stvarnosti.
Dogodilo se petnaestog dana mjeseca Tybi, dana punog mjeseca, dana u kojem je sunce na svom putu izašlo u punom sjaju, snagom za koju do tada nije postojala mjera. Sunce se rodilo iz prve i zadnje misterije univerzuma.…
piše: Jadran Šantić Šangarelo
Sve se ništo sam sa sebon dogovaran o temu pisat joli ne pisat i vrag me tanta pisat a znan da če me to uvalit u govna. Evo otkako san se vratija u metropolu svašta se događalo ma gospe mi jako malo lipega sve niki škandali nike smutnje i privare. Evo da me oni koji su uvik kontra moje riči notane na ovin stranicaman ne bi jopet napali moran iskreno od srca počet sve kritike koje ču ovod istrest.
piše: Dijana Jelčić-Starčević
Sunoćavalo se. Baršunasti kobalt neba se pretakao u mjesečev sjaj i uranjao u odaju sreće.
Ti si sjedio za radnim stolom i razbijao tišinu tipkovnicom kojom si pretako svoje misli na zaslon računala. Sjedila sam na divanu i listala da Vincievu monografiju i osluškivala tvoje misli brojeći otkucaje slova kojima si rečenicama darivao smisao.
Zidni sat je šaputao odu protočnosti vječnosti, crno- bijeli mačak je…
Dijana Jelčić- Starčević, naša je nova suradnica u rubrici naslova “Umijeće vremena” zahvaljujući kontaktu i preporuci kolege i prijatelja Zvonimira Mitra, nekadašnjeg urednika portala Croatia.ch
Dijana Jelčić-Starčević je rođena 06.10. 1949 u Sarajevu. Studij fizioterapije završila u Zagrebu 1974.
Diplomirala kineziterapiju u Zürich-u. U Švicarskoj radila od 1974. do umirovljenja 2012. godine. Uporedo pisala poeziju i stručne radove.
„Osamnaest crvenih ruža“ Zagreb, 1986.
„Odakle dolazi ljepota“ Zagreb, 1987.
„Mostovi pod kojima se budim“ Zagreb, 2014.
„Nestvarno stvarni“ Zagreb, 2014.…
Iz knjige ŠOKICA PRIPOVIDA
(starovircka pripovička)
piše: Ruža Silađev
Živili u duboke tavne šume dida i baka. Dida-Šumar i baka-Šumarka. Brez dice i nikoga svojega. „Ni diteta ni grdeta.“
Tučvali se sami sa sobom kako su znali u svoje sirotinje. Kuća jim bila od prošća. Penđeri brez stakla. Pa ka’ je dida jedamput uvatijo u alov na poloju veliku ribu, razlagodijo je a no u njoje veliki mijur.
Oma baka rasparala mijur, rastegla ga na dvi prikrižite trske. Ka se osušijo lipo ga prikovala na penđer. Sad jim više nije duvo vitar …