događaji, vijesti, najave i aktivnosti Hrvata u Berlinu
piše: Emil Cipar
Od svih slastica najviše volim palačinke i najviše one koje sam napravim. Nije to da drugi ne znaju praviti palačinke, ali meni jednostavno najbolje prijaju one koje sam napravim i to je onda po receptu moje bake, a ja sam ih samo malo prilagodio vremenu u kojemu živimo.
Moja baka nije znala za mineralnu vodu. Mineralna voda čini palačinke prhkijim i mekšim, a baka se tu pomogla sodom bikarbonom.…
Silvio Stilinović
–Zapravo mi je jako hladno …zamišljeno će Stjepan nekome u paralelnome svijetu.
Nastavio je razgovarati tiho, tresući se. Govorio mu je o hladnoći koja mu je probijala mišiće, živce, krvne žile i kožu.
– Ali, ta hladnoća ode od kostiju prema površini! …zaključi. I ponovo počne drhtati. A Sjeverac je puhao histerično ravnomjerno već četiri, pet sati… Ni sam ne zna koliko. Toliko, koliko je zapravo…
Iz naše arhive …Ovu priču objavismo 18. rujna 2011.
SANJINE PRIČE
piše: Sanja Pilić
Ukoliko se želite riješiti problema u životu, najjednostavniji način je da promijenite svoj stil odijevanja. Svojedobno sam po svijetu šalabajzala s velikim torbetinama i u suknjama s rastezljivim strukom koje su padale preko koljena. Izgledala sam poput intelektualke nježna srca koja pokušava spasiti svijet, a bilo bi bolje da se ubije ili promijeni frizuru. Uglavnom, moje lice odavalo je osobu koja ne zna odbiti kolegu s posla kad je ovaj zamoli da mu bude jamac za stambeni kredit sljedećih sto i pet godina. …
Silvio Stilinović
…I bila je tu lijepa gospoja u ranim pedesetim. A mališan je trčao oko nje. Prepoznatljivi bijeli obrubi gdje mu je nekada bila potkošulja, a sad ga je opržilo sunce.
A ona je bila stvarno lijepa. I tužna. Nosila je duboke, crne, sunčane. Skrivala je sjetu tuge iza neprogledivoga crnoga stakla. Bila je sama. Je li njena tuga dolazila iz njene samoće? Ili je dojam bijele plaže i drhteće plave površine mora, lijek za sjetu tugu. Ipak, svako malo smijala se dječačiću… Sama, s duboko…
piše: Jadran Šantić Šangarelo
Evo judi moji počela je jesen naveliko, ma jopet više unutra u zemji a manje u nas na more u prilipu Dalmaciju. Naglo je pala fibra jerbo bura puše sve u šesnaest pa je i na more ružno odit jerbo kad si na more moraš se i skvasit a bogami ni lipo u ove moje godine od mokre robe i bure zepst u brodu za ulovit kil dva ribe.
Kako je takva situacija najboje je lipo doma na teracu okrenutu jugu čićat sunce i štit foje da bi se barenko malo boje informira ča se dogaja među sviton.…
piše: Jadran Šantić Šangarelo
Ovo van moran ispripovidit jerbo bi puka ka čvrčak kad nebi cili svit dozna za ovu barufu.
U naše malo misto jema puno svita koji se bavi ribarščinon na razne načine. Postoje oni ča ribu lovidu sa udican na peškafondo . Postoje oni ča samo panulan pritražiju more i lovidu niki ništa a niki ka moj prijatej Rafo Tomić ( rođeni Tuzlak koji se priženi u naše malo misto i oženi rodicu od moje žene ) lovidu bome cilu jarpu rib.…
piše: Jadran Šatić Šangarelo
Evo na prvu odma da van rečen ova vam je štorija stara 40 godin i dogodila se u jedno naše lipo i šesno Dalmatinsko misto.
Jedan moj bivši prijatej je na nepoznat način doša do jednega onda starega auta ma to ni bi bilo koji auto vengo Mercedes i to iz 1946 god. nosi je oznaku 190D. Jako smišan auto ma za nas mulce koji smo tek procvitali žejni života i provoda bi je ka najluksuznije suto na cilemu svitu i bližoj okolici.…
piše: Jadran šantić Šangarelo
Jo judi moji ča je nama dalmatincima lito komplicirano i pomalo za izludit!
Mi koji živemo priko zime u metropolu oli u niko drugo misto u unutrašnjosti kad se na kalendaru pojavi misec Marač več nas guzica počne srbit jerbo bi tili ča pri partit na more.
Za razliku od nas oni ča živedu na moru počnedu razbijat luduru kako će proć priko sezone, koliko će pinez zaradit, oćeli bit…
piše: Ante Skazlić
-Toni, okreni se naprijed, bolan, dosadio si više s time.
Bile su to riječi nastavnice Ivane, koja je bila rodom iz Bosne, po tko zna koji put upućene učeniku koji je sjedio u prvoj klupi svog 8B razreda. I tako su nastavnici uporno opominjali Tonija počevši od samog početka osmog razreda pa do kraja, a kako je bio među boljim učenicima u razredu, stoga je ostalo samo na opomenama.
Bio je zaljubljen u Milenu, a ta njegova ljubav je prštila od siline…
Sonja Smolec
Svoj prvi sad dobio je od tate, daleke 1990. godine, za odličan uspjeh u školi. Bio je kvalitetan i skup. Kupio mu ga je nekih šest mjeseci nakon što ih je obojicu njegova mama ostavila.
Otišla je na rad u Njemačku, ali Tomo je, iako je još uvijek bio dijete, osjećao da se ona nikada neće vratiti. Nije mu to nitko rekao ali je njegova nježna dječja duša to svakodnevno govorila.
Svakih mjesec dana slala je pismo naslovljeno na njega, nikad nije…