događaji, vijesti, najave i aktivnosti Hrvata u Berlinu
Joža Prudeus
Ne znam koji me jarac tjera jutros u dva sata, koji me jarac tjera da u ove sitne sate, umjesto štogod pametnijeg i duhovitijeg, pišem o nečemu što sam sto puta na sto strana već ispričao.
Možda je razlog pisanju što se na sadržaj, koji ću zakucati ispod ovog naslova, nasmijalo 20 posto slušatelja. Od preostalih 80 njih dobrih 60 posto mi je zakucalo atribut: zao (gori, najgori), zločest, nikakav, svakakav. I još gore.…
piše: Marija Juračić
Pita me unuk što je to logika. Pokušavam mu objasniti matematički racionalno:
„Ako je A jednako B, onda je B jednako A. Ako A nije C, onda ni B nije C.“
Gleda me bijelo i nije mu na kraj pameti uključiti moždane vijuge pa mislim da mu pojam logike mogu najbolje objasniti na primjerima društvenog i političkog života, jer tamo logike najviše ima. Zar ne?…
piše: Marija Juračić
Počela je nastava i moj se unuk upravo vratio iz škole. Pitam ga kako je protekao prvi dan nastave, a on se raspričao:
„Na ulazu u školu su mi pošpricali tenisice nekim dezinficijensom, a i ruke sam morao dezinficirati. Kako razred nije dovoljno velik da bismo održali propisani razmak, svi smo stavili maske. Onda nas je razrednica lijepo pozdravila i svima nam poželjela sreću. Rekla nam je da će nam trebati. Govorila je o radu u ovoj školskoj godini i sve je bilo u redu.“…
piše: Ruža Silađev
– Evo, ovo je, majko moja, bolnica u kojoj tvoj bolesni sin leži već tri nedilje. Vidiš li kolika je ovo zgrada? Tu nas ima četiri stotine nevoljnika. Bolnica Kečkemet, 3.08.-
Napisano je na poleđini ove razglednice odaslane iz Kecskemeta, grada u Mađarskoj, tijekom Drugog svjetskog rata, za Sontu, samohranoj majci Brigiti Đanić, Solarovoj (23.IX 1898-15.V1987).
Sonćani su je poznavali kao Birđu, a ja osobno, kao baba Birđu.…
piše: Marija Juračić
Pita me unuk što znači riječ bagra. Ne znam kako mu to objasniti, a ne razoriti iluziju humanog, uređenog, pravednog društvenog poretka, pa dajem uopćeni odgovor:
„Evo ti primjer. Ti ideš u školu punih 12 godina da stigneš do fakulteta, učiš, stalno te testiraju, ocjenjuju, provjeravaju dok ne dođeš do diplome. Bagra to ne radi. Bagra dobije ispitna pitanja, a ponekad ni to, već joj se samo ocjena upisuje u indeks… …
Iz naše arhive/ objavljeno 20.06.2014.
piše: Stanka Sršen
T je bio dvogodišnjak kad je njegov otac otišao u daleku Argentinu. Što je to? Mali T sa dvije godine nije mogao znati, nije mogao znati ni da su to bile godine odlazaka „trbuhom za kruhom“.
Otac je otišao, ostali su glad i neimaština kao turobna svakodnevica, kao stalni gosti trošnoga doma. Trebalo je nahraniti osmero malih, gladnih usta pa se odlazak na rad činio kao najbolje rješenje. Možda i jedino za oca koji vjeruje da će radom steći bolji život svojoj obitelji.…
IZ NAŠE ARHIVE …objavljeno 20.07.2011.
Pravi biseri Jadrana
piše: Darija Mataić Agičić
Postoje zadnji tragovi niski sutona u kojima rijetka svjetla po kućama postaju putokazi. Uz ceste zgušnjava se mrak. Zatvara se more, a usidrene stoje samo kuće. Brišu se rubovi vidljivih zidova. Njihova sidra kao da postaju staništima koralja. Već dugo ih ni vali ne pomjeraju. A i kamo bi?
Bezbroj zvijezda odsjeda na otoku koji kao da su i rijetka spominjanja ponekad zaboravila naspomenuti.…
Marica Žanetić Malenica
Šapnula mi je noćas u snu muza
da mogu bit’ koralj il’ plankton što plovi
bodljikavi ježinac il’ opaka meduza
hobotnica što pipcima plijen vješto lovi.
Mogla bih, reče mi, bit’ i neka od riba
dubine modre vješto svladavati
i dok uzbibano more nježno me ziba
u kolijevci od trave mirno spavati.…
„...Na lijevoj obali Loire, u Departmentu Indre-et-Loire, danas se vide tek ostaci velikog kompleksa dvorca Amboise. Najstariji njegov dio sagrađen je na kamenoj litici u 11. stoljeću kao citadela, koja će čuvati most iznad rijeke i omogućiti naplaćivanje mostarine. … 
Dok sam vas tijelom svojim rađala