događaji, vijesti, najave i aktivnosti Hrvata u Berlinu
piše: Marija Juračić
Kažu mi zet i kći da su pozvani na svadbu s velikim brojem uzvanika. Dugogodišnja će se prijateljica uvrijediti ako ne budu nazočili njenom najvažnijem danu u životu.
„Velik je to dan“, govori moja kći, “ulazak u bračnu luku… bira se haljina, buket, frizura, šminka, nešto staro, nešto novo, nešto plavo, posuđeno…“ nabraja kao da je indoktrinirana onom strašnom TV emisijom o neukusnim, razmetljivim svadbama.…
piše: Marica Žanetić Malenica
Prva sam u obitelji, s očeve i majčine strane, koja je pisanjem zarađivala za život. Kada sam odlučila napustiti struku za koju sam stekla diplomu i raditi novinarski posao prvi put sam se zapitala čije sam to gene iz obiteljskog bazena povukla, tko me je to blagosiljao spisateljskim darom. Kako ga kod roditelja nisam prepoznala, krenula sam dalje.
Sve je ukazivalo na majčinu velolučku lozu Dragojevića, jer sam ga, u rudimentarnim oblicima, srela kod majčine dvije sestre i brata.…
piše: Bosiljka Schedlich
foto: privatni album autorice
Godine 1973. u berlinskom Zemaljskom sudu položila sam zakletvu za sudsku tumačicu. Od tada sam studirala i prevodila – usmeno na sudu, na policiji i na kongresima, a kod kuće – službene i privatne dokumente, optužnice, presude, izvode iz matičnih knjiga, svjedodžbe.
Tako je bilo i 1981., kada mi je u posjet stigao otac, kojeg sam još uvijek zvala ćaća, kojeg sam nastavila zvati ćaća i kad me kao dijete sa sela doveo u grad.
Bilo mu je drago kad bi poneki od mojih mušterija prihvatio ponudu i sjeo k njemu za stol u kuhinji, na cigaretu i kavu. Zanimalo ga je odakle je, kada i zašto je došao, da li je sagradio kuću kod kuće i kada će se vratiti. Bilo je to kao u Kaštel Sućurcu, gdje je s penzionerima na klupi uz more razglabao pitanja života i politike.…
Iz naše arhive/ Divan Skitnje ...objavljeno 08.10.2012.
tekst: Željko Mužević
-Znaš li ti mladiću gdje mjesec najljepše sja, gdje ga vidiš u punoj njegovoj ljepoti? …pita mene Tadija (Dragutin Tadijanović) dok smo davno, davno sjedili na stubama podvinjske osnovne škole (danas Dječji vrtić).
On, bard hrvatskog pjesništva i pisane riječi, ja seoski đilkoš koji se u njegovu društvu našao samo zbog toga što je on kod moje bake Lize i djeda Pave kao dječarac ostavljao kaljave čizme ili bakandže i navlačio čiste kako bi uredan stigao u Slavonski Brod u…
piše: Marija Juračić
Ovih se dana naša mala nacija uzbudila zbog jednog prsta. Onog srednjeg kojeg su mnoge žene pokazale jednom novokomponiranom političaru koji još ne zna dozirati svoju javnu riječ pa je naknadno mora objašnjavati, jer taj srednji prst, prema njegovom iskazu, nije podignut samo protiv njega, već protiv svih koji dijele njegov svjetonazor.
Ne znam bi li se s tom tvrdnjom složili svi koji svoj svjetonazor nose u svojem ponašanju i ne posežu za njim prigodno, prema potrebi.…
tekst: Julijana Matanović
Sezona je šumskih jagoda. Pogled na njih, već trinaest godina, vraća mi istu sliku. Slika bi trebala biti popraćena znakićem „tužno“. Pod uvjetom da mogu vjerovati u emociju koja se iskazuje pritiskom na tipku za ponuđenu osjećajnost.
Moja slika može se upotrijebiti i kao motiv u „prustovskim“ štivima, i kao motiv u pričama za djecu, i kao motiv u raspravama koje propituju identitet. I sa svim tim motivima ja bih mogla izaći na kraj. Teško mi je samo u trenutku…
tekst: Ruža Silađev
U normalnim uvjetima često odlazimo na Dunav. Zimi i s jeseni, makar skuhati kavu i u miru Božjem otpočinuti. S proljeća, malo umočiti noge, a ljeti se okupati, kuhati doručak, ručak i uživati u nepatvorenoj prirodi.
Ovoga proljeća nije bilo tako i jedva smo dočekali prvi stupanj popuštanja mjera u cilju zaštite od korone. Odmah u nedjelju 10. svibnja, ove 2020. smo krenuli već uhodanim stazama do rijeke.
Toplim dlanom punim šarenih i krhkih sanja