događaji, vijesti, najave i aktivnosti Hrvata u Berlinu
napisala: Branka Kandić Splavski
Bila sam kuštrava crnokosa djevojčica u bijelim dokoljenicama, što je povazdan, po cijelom vrtu, skupljala prazne puževe kućice, a potom bi ih zakapala među korijenje rascvjetanih grmova perunika u dnu dvorišta.
Tada sam, svim svojim malim srcem, vjerovala da će “ono nešto” što se iz nekoć živih puževa sakrilo i uvuklo u šupljine tih ljuski, da će “to nešto” polako izaći, prijeći i premjestiti se u žilice…
IZ NAŠE ARHIVE …objavljeno 03. ožujka 2010. godine
O autoru:
Sada sam stvarno u nedoumici. Nisam te htio uskratiti za izvrsnu i nagrađenu priču Željka Muževića, novinara iz Slavonskog Broda, urednika Jutarnjeg lista, ali moram napraviti ovaj kratki uvodnik. Ne bi to bio problem da Željka ne poznajem, da nam se putevi nisu susretali i susreću još uvjek.
Ono što bi čitatelja moglo zanimati jest da je Željko osoba kao ti i ja. Zbog profesionalnog …
(Nepoznati autor)
Nakon 21 godine našeg braka moja žena je poželjela da izvedem drugu ženu na večeru i u kino. Rekla mi je:
-Volim te, ali znam da te i ova žena voli, možda i više od mene, i znam da bi rado provela neko vrijeme sa tobom.
Ta druga žena, koju je moja supruga htjela da izvedem na večeru i u kino, bila je moja majka. Bila je udovica već 19 godina. Ipak, zbog previše obaveza i zbog moje troje djece, nisam bio u…
Piše: Emil Cipar
Ne znam jeste li to već doživjeli …taj osjećaj kao da te netko ili nešto vodi i upravlja s tobom. Svi tvoji planovi se promijene, jer se nešto neočekivano dogodilo i moraš slijediti nečiju ruku, poštivati nečiju tuđu volju.
To se meni dogodilo danas. Htio sam današnji prilog u Osječkom dnevniku posvetiti osječkim parkovima. Osijek je grad s najviše zelenila i zelenih površina u Hrvatskoj; na području grada nalazi se 17 parkova u ukupnoj površini od 394.000 m².…
Ponedjeljak 12. studenoga 2012.
Piše: Emil Cipar
Probudih se danas u Brodu. Bio vikend i nostalgija prevladala, pa se poželjeh domaćeg jela.
Nakon šetnje sa Čukom uz Savu, uputismo se put Osijeka. U prtljažniku vrećice sa najnužnijim stvarima, iako smo svjesni kako smo najvažnije ionako zaboravili. Ne pitaj što je to …ne znamo ni sami, ali to ćemo uskoro otkriti i jedan drugome prebacivati krivnju.…
Na današnji dan 11. studenoga, prije dvije godine umro je legendarni zapovjednik specijalnih postrojbi slavonskobrodske policije Šima Đamić. U znak sjećanja na velikog borca i prijatelja donosimo tekst kojega smo objavili 14. studenog 2010.
piše: Emil Cipar
Praznim džepove jakne. Na ormarić za cipele stavljam mobitel, fotoaparat, ključeve, cigarete, upaljač… i tri čahure.
Tri čahure?!
Da! …tri čahure, kalibar 7.62 …ispaljene iz automatske puške.
Vratih se sa sprovoda. Nisam još sredio dojmove …puno ih je.…
DAN DRUGI
Piše: Emil Cipar
Petak, deveti dan mjeseca studenoga. Moje prvo buđenje u Osijeku. Budim se u Gornjem gradu. Odavno su već ti osječki nazivi Gornji i Donji grad izazivali kod mene smiješak. Jednom zgodom …bilo je to prije tridesetak godina, zatekao sam se u Donjem gradu. Trebao sam stići na određeno mjesto, imao sam adresu, ali nisam znao gdje je to točno.
piše: Drago Oršić
Sjedim u toploj sobi, moga sadašnjega doma, a vani prava, kako bi rekli, crna jesen. Prije par dana susreli smo se i sa prvim snijegom. Ne, nisu to bile sporadične pahulje, nego pravi snijeg, prekrio polja i drveće s dobrih, petnaestak centimetara debelim pokrovom. Nije se dugo zadržao jer ovo doba godine još nije pogodno za njegov duži boravak, ali nagovjestio nam je kako će ga, barem prema starim pravilima, ove godine biti dosta i ranije nego što smo očekivali.…
ŠTORIJE IZ MALOG MISTA
piše: Jadran Šantić Šangarelo
Ne bi tija da ispaden dosadan jerbo puno pišen o momen prijateju Mačku, ma moran jerbo je ti moj prijatej vječni izvor berekinadi i zajebancij iako je u guzicu spremija 70 godin.
Ova najnovija barufa se izlegla iz njegova inkubatora u možjaniman prošlega primalića ma san je bi zaudobi ća oće reć zaboravi. Jedno lipo nediljno jutro tamo nigdi o po miseca Marča sidimo nas dva na kafu u jedan štekat lipo okupan suncen i čakulamo kad evo ti ka…
Napisala: Branka Kandić-Splavski
Koža njezinih ruku bila je gruba, tamna, hrapava te izmrežena dubokim borama, a kad bi stisnula šake, izgledale su kao dva kvrgava grumena zemlje, kakva i jest često njima mrvila pa ih takousitnjene posipavala oko mladih stabljika ne bi li im dodala potporu i hranjivo.
To začudnije bile su nježnost i finoća kojima je vršcima tih istih snažnih, ispucanih prstiju iz smotuljka iščešljane ovčje vune ispredala i izvlačila bijelu, tanku predenu nit i mirno ju namatala u…