događaji, vijesti, najave i aktivnosti Hrvata u Berlinu
Iz bilježnice moje bake
piše: Emil Cipar
Što sam stariji to sam nostalgičniji. Tako je i kod jela. Privlače me stari okusi, mirisi, začini… Tako je i s kotlovinom, koja sve više otima mjesto popularnom roštilju. S kotlovinom me vežu uspomene iz djetinjstva.
Nismo ju nikada pripremali kod kuće. Jeo sam ju ponekad na jesenjskim sajmovima u Slavoniji. Pripremali su ju Romi. Naročito je omiljena u virovitičkom kraju. Bila je povoljna po cijeni i jaaaako…
PUTOVANJA
piše: Nada Landeka
Kako pojasniti jal i ljubomoru u srcima najbližih, i najsrodnijih?
Nekad davno, dok sam još bila djevojčica, u mom susjedstvu stanovala su dva brata. Kuće jedan do drugog, reklo bi se da su im vrata gotovo dodirivala jedna druga, a oni su bili kao stranci. Nikada se nisu pozdravljali. Kad bi se sreli na ulici, prelazili su na drugu stranu ulice da bi izbjegli pozdrave, s prezirom bi jedan kimao glavom kad bi koji od susjeda rekao štogod lijepo o onom drugom bratu. Svakim danom mržnja je bila sve veća i teža. Gotovo da su svi u susjedstvu osjećali mržnju u zraku, koliko je teška atmosfera bila zbog njihove netrpeljivosti.…
PUTOVANJA
piše: Nada Landeka
Bog se uvijek za sve pobrine. Ponekad i sami ne znamo što bi i kako bismo se postavili u određenim situacijama, a tada s Neba dođe rješenje. Da te godine nije bio snijeg visine nanosa i do 11 m, tko zna što bi bilo. Kolebanja koja sam osjećala u sebi, možda bi me odvela nekim drugim stazama. Eto, i snijeg zna pripomoći u donošenju odluka………
Iz naše arhive (objavljeno 27.07.2010)
piše: Sonja Breljak
Umjesto uvoda:
“Dok čitam Sonjinu Nedovršenu priču pred očima mi lik starice iz Foče o kojoj sam pisao 1992. godine. Sjedila je na pragu kontejnera u jednom kontejnerskom naselju u Düsseldorfu . Nije bila svjesna što se s njom događa. Prestavih se i upitah ju želi li razgovarati sa mnom. Pogledala me tako praznim pogledom kakvog ne vidjeh dotada i koji mi… dok čitam Sonjinu priču… ponovo pred očima.
– Uđi sinko... reče i pomaknu se malo u stranu. Uđoh u kontejner, a starica mi se ubrzo priključi. Muški dio obitelji… muž i tri sina nestali su… nikakva glasa o njima. Upitah je za paralele između Drugog svjetskog rata i ovoga… koji za Europu i nije rat.
Iz praznog pogleda ote se uzdah. Pogleda me i učini mi se kao da je svjesna moga prisustva. Opet uzdah: – Moj sinko… onaj je bio dernek… teferić. Ovo što nas je sad spopalo... Glas nestade ponovo u praznom pogledu.
Ne sjećam se više detalja iz reportaže koju napravih tada. Znam samo da je potpis ispod slike starice s praznim pogledom glasio: Gdje je više ta Europa… taj svijet?!” (Emil Cipar)…
PUTOVANJA
piše: Nada Landeka
Bog polako i mudro uklanja kukolj sa svojih njiva. Teško je prihvatiti način na koji nam Njegova milost pomaže opstati, preživjeti najveće životne trenutke. Ona ne uklanja poteškoće i prepreke pred nama, premda bismo to silno željeli. Ali zato daje snagu da se s njima suočimo, pomaknemo granice, naučimo boriti se sa životom.
Do kuda seže ljudska zloća? Naravno, ne svakog čovjeka, ali onaj dio kukolja koji živi među nama dobrano se pobrine da nam dani budu tmurni u njihovoj sjeni.
Vode brigu o tome kako izgledamo, imamo li novu garderobu, cipele…
PUTOVANJA
piše: Nada Landeka
Napunila sam ruksak pun ljubavi prema cvijeću, oblacima, rosi, brezama, topoli, travkama i ljudima… i krenuh na put… k cilju… Cilj se zove – ispunjenje… ispunjenje ljubavlju… Putem sam sijala ljubav nesebično… svugdje, pa čak i na…
Iz bilježnice moje bake
piše: Emil Cipar
Proteklih dana bilo puno razgovora na liniji Berlin-Slavonski Brod. Berlinski dio uredništva je na godišnjem odmoru, pa je posao trebalo prilagoditi novim uvjetima.
Svi razgovori počinjali su sa …kod nas je nesnosna vrućina. I u Berlinu i u Slavonskom Brodu. Mislim da je u Brodu vrućina malo teže podnošljiva, jer…
…ja izlazim sa psom. On mi odmah po izlazu iz stana isplaženim jezikom stavlja do znanja da mu je vruće.
…jer Brođani kao da se nadmeću u objavljivanju loših vijesti. Kažem li nekome …vruće danas, on to jedva dočeka i kao iz…
ISELJENIČKE PRIČE
piše: Sonja Breljak
Kad sam bila dijete, nisam baš, pravo rečeno, previše znala o pojmu „Gastarbajter“. Sjećam se da je jedna Dajana, djevojčica iz mojeg razreda u osnovnoj školi, imala oca koji je radio negdje u Austriji. Bila je uvijek fino odjevena, imala lijepe olovke i bojice. Čak u to doba i olovku što briše tintu naliv-pera! Kako smo mi druga djeca zavidno gledala te lijepe školske sitnice.
I jedan dalji rođak, što bi ponekad navratio do roditelja u naš grad, radio je u Njemačkoj. Nosio je šešir na glavi i kariranu…
ČUKINE PRIČE
piše: Jacky alias Čuko
Slavonski Brod/ Evo mene opet. Odlučio sam ući u politiku, ali ne u onu sitnu, lokalnu, nego u onu pravu gdje se okreću milijuni. Odabrao sam i stranku, ali neću ju još navoditi, jer službena izborna kampanja nije još počela. Svaki glas je važan, pa sam odlučio već sada nametati svoj program.
A moj program ti je jako jednostavan …ako glasuješ za mene, meni će biti dobro, a tebi kako bude. Za razliku od drugih ja ti obećavam ono što ću sigurno i ispuniti.…