događaji, vijesti, najave i aktivnosti Hrvata u Berlinu
Iz naše arhive
Emil Cipar …objavljeno prvi puta 12.03.2013. u rubrici “Vječno gladan”
Mlijeko je imalo važnu ulogu u našoj prehrani. Prvo vrijeme dok otac još nije radio u poduzeću nismo ga baš imali u izobilju. Kupovali smo ga u selu i nismo to činili svaki dan. O siru, vrhnju, putru, kiselom mlijeku… mogli smo samo sanjati.
Bilo mi je teško priviknuti se na novi režim ishrane, pogotovo što je u mom ranom djetinjstvu u Bosni mlijeka bilo u izobilju
piše: Jadranka Haznadarević
Kada me moja pokojna mama vodila sa sobom na kopanje, obično je to bilo za kaznu zbog loše ocjene. Svaki put kad zastanem da malo ispravim kičmu, ona bi dreknula:
– “Kopaj kopaj vraže, paš vidit jel lakše kopat ili učit knjigu, ne budeš li učila ispisat ću te iz škole pa ćeš čuvat Brnjakove svinje.” –
Ma ništa mi na svijetu nije bilo mrže od kopanja, možda jedino…
tekst i foto: Slavko Žebić
Osijek/ U utorak, 2. prosinca, Osijek je proslavio svoj 228. rođendan, u znak sjećanja na nadnevak kada su tri gradske cjeline spojene u jednu.
Na svečanoj sjednici Gradskoga vijeća gradonačelnik Ivan Vrkić povukao je paralelu glede osječke multikulturalne povijesti s aktualnim zajedništvom Europske unije i istaknuo da su i davno…
Među pacijentima s osmijehom na licu: dr Suzana Erić
tekst i foto: Marija Kukić
Požega/ U ovim teškim vremenima kada se pitamo kako ćemo i hoćemo li uopće preživjeti do sutra, čovjeku je ponekada potrebno tako malo: široki osmijeh, čašica razgovora, kap razumijevanja, trunak strpljenja…
Ne, nikome nije lako! Pogotovo kada te probleme malog, običnog čovjeka pritisne saznanje da dragi član najuže obitelji boluje od neizlječive bolesti.
piše: Ante Skazlić
Šime je i deseti dan sjedio sam za stolom, u kutu tvorničkog restorana jedeći zadnje ostatke doručka.
Bio je zbunjen, o glava mu je pucala od buke strojeva i razgovora ostalih radnika na njemu nepoznatom jeziku. Za trenutak bi ga obuzeo prezir rema rođaku Juri, pomogavši mu da dođe na rad u Njemačku, grad Singen, zaposlivši ga u tvornicu elektromotora, a potom ga pustio da se sam snalazi kako zna i umije.…
piše: Marija Kukić
O, koliko čovjek može voljeti! Koliko je ljubavi u srcu ljudskom! Sve te ljubavi različite su. Drugačije se ljubi dijete, roditelj, brat ili sestra, drugačija je ljubav prema bračnom drugu … Drugačijom vrstom ljubavi voli se rodbina, rođaci, prijatelji, znanci.
Ljubi se i vlastito gnijezdo i mjesto na kojemu je ono sagrađeno. Zavičaj, domovina… o, koliko ljubavi nosi čovjek za njih u svom srcu! O toj ljubavi progovorio je Euripid:…
2. dio: Jalta, Jalta
tekst: Marija Kukić
Kutjevo-Zagreb/Hodajući Vlaškom ulicom prema Gornjem gradu i kazalištu Komedija, motale su mi se glavom najrazličitija pitanja:
„Pa, ja nemam sluha. Kako će mi uopće „sjesti“ jedan mjuzikl?“
„Koliko dugo će trajati predstava?“
„Hoće li mi biti dosadno?“
„Tko će igrati glavne uloge?“…
ISELJENIČKE PRIČE …Iz naše arhive/objavljeno 04. kolovoza 2010./
piše: Sonja Breljak
Berlin/Godina 2003. Sjedimo u uredu naše berlinske odvjetnice. Hoćeš-nećeš, bi prije par godina neophodno obratiti se stručnoj osobi za pomoć. Borba s birokratskim sustavom, nepoznatim pravilima koja na šturom, suhoparnom, pravnom, njemačkom jeziku pojašnjavaju naš status u Njemačkoj i Službom za strance koja nas pritiska, postala nemoguća. Poput borbe s vjetrenjačama. A naš status u stvari …nikakav! Boravak nam se zove Duldung …u prijevodu s…
Knjiga je prijateljica duše (Francesco Lanza)
tekst i foto: Marija Kukić
Kutjevo-Zagreb/Dogodilo se još jedno putovanje, jedna ne previše duga vožnja do Zagreba.
Što nas sve čeka na tome putu? Iako znamo hodogram, iznenađenja i nepredvidive situacije uvijek su moguće. A to je ono što meni svako novo putovanje čini zagonetnim, čarobnim …što u meni budi znatiželju, otvara pregršt pitanja.
Iz naše arhive/ objavljeno 10.11.2012.
piše: Jasna Lovrec
Sveti Martin umro je 8. studenog 397., a njegov spomendan obilježava se 11. studenog na dan njegova pokopa. Bliži se naveliko slavljen datum u sjeverozapadnim krajevima Hrvatske, 11.studeni ili Martinje.
Nakon obavljenih berbi grožđa utihnulo je klopotanje klopoteca i odzvanjanje veselih melodija briježnim krajem Međimurja. Sada se u tišini podruma, klijeti i pevnica čuje još samo prigušeno «burk», «burk» vrenje mošta koje se isto bliži kraju pa moštu predstoji obred prijelaza i krštenja u vino.…