događaji, vijesti, najave i aktivnosti Hrvata u Berlinu
IZ NAŠE ARHIVE …objavljeno 20.07.2011.
Pravi biseri Jadrana
piše: Darija Mataić Agičić
Postoje zadnji tragovi niski sutona u kojima rijetka svjetla po kućama postaju putokazi. Uz ceste zgušnjava se mrak. Zatvara se more, a usidrene stoje samo kuće. Brišu se rubovi vidljivih zidova. Njihova sidra kao da postaju staništima koralja. Već dugo ih ni vali ne pomjeraju. A i kamo bi?
Bezbroj zvijezda odsjeda na otoku koji kao da su i rijetka spominjanja ponekad zaboravila naspomenuti.…
Marica Žanetić Malenica
Šapnula mi je noćas u snu muza
da mogu bit’ koralj il’ plankton što plovi
bodljikavi ježinac il’ opaka meduza
hobotnica što pipcima plijen vješto lovi.
Mogla bih, reče mi, bit’ i neka od riba
dubine modre vješto svladavati
i dok uzbibano more nježno me ziba
u kolijevci od trave mirno spavati.…
piše: Marija Juračić
Pita me unuk jesam li ikada bježala iz škole. Ne želim mu dati neko buduće opravdanje u stilu – i nona je to činila – pa pribjegavam laži sjećajući se onih divnih sedam dana na plaži u vremenu kada je more još toplo, a gužvi nema, jer se svi nalaze ili na poslu ili u školi. Manje mi je drago sjetiti se reakcije moje stare kada je stvar isplivala na površinu.
„Da, djeci je mjesto u školi“, potvrđujem ministrovu mudru opasku, …
piše: Julijana Matanović
U današnjem vremenu mutnih vrijednosnih ljestvica, u vremenu krhkih granica razvučenih između dobra i zla, ljubavi i mržnje, zdravlja i bolesti, i prostoru ismijanih emocija, jedino svjetlo je vjera u neuništivu ljudsku dobrotu.
Između riječi dobrota i riječi volontiranje, može se staviti znak jednakosti. Jer, volonteri prelaze, kako je moja baka govorila, s riječi na djelo.…
tekst: Ruža Silađev… Iz knjige “Sonta u sjećanjima šokačkim”
Ljetnje je doba. Možemo to zaključiti po odjeći ovih djevojčica, druga, koje su na čas udaljene od sigre. Sjede ispred bijelim vapnom okrečene kuće kako je to prije bilo u Sonti, na patosu od opeka.Na lijevoj strani vidimo vraca, ulaz u dvorište.
Najviša na snimci je djevojčica Tolorić Eva Dološova (1929-2003). Ona je stara 12 godina. Ispred nje je Kuruc Kata Kokina (1930-2004). Kati s desne strane sjedi Eva Matin Dološova (1929-2002). Ostale nam ostaju nepoznate.…
piše: Dragica Šimić
O Hrvatima u B i H i njihovom stradanju tijekom Domovinskog rata, u Hrvatskoj se pisalo malo ili nikako. Nikada mi nije bilo jasno od koga i zašto se skrivala ta istina, istina o porobljenom gradu Bugojnu i etničkom čišćenju Hrvata od strane Armije Republike Bosne i Hercegovine.
U tom etničkom čišćenju prognano je 14 000 hrvatskog stanovništva, ubijeno je 200 od kojih je 85 civila. Oko 2 000 Hrvata bilo je zatočeno u logorima, njih 550 u zloglasnom logoru Stadion (ispod tribina Iskrinog stadiona) a 294 logoraša punih osam mjeseci bili su psihički i fizički zlostavljani. Neki od njih su odvedeni iz logora, njihova tijela nikada nisu pronađena te se vode u evidenciji nestalih.…
Iz naše arhive/ objavljeno 26.07.2015.
piše: Ruža Silađev
I’ sela u polje, na putu za Svetu Anu, priko Bivolča i Jugova Polja, na Resanović, pa sve do Tetmana, kad bi dude znale pripovidat …
Pripovidale bi od salaša, gazda, biroša i odadžija. Salaša je bilo nuz drum, veliki i mali. Siromaški i bogati. Rusov salaš, dva Olcerova, Mrčkov, a posli Bročin ka’ su se Mrčkovi zaželjili sela. Dole nuz kanal čelo Maloga i Velikoga Šibovca, Košutov salaš, Makov, a posli Purišin ka’ jim je poginilo dvi divojke u partizana, pa su od zafalne države dobili švapcki salaš. Popin salaš,…
Iz naše arhive/ objavljeno 22.06.2015
Ovo je priča o majci jednog našeg mladog, poginulog logoraša. Često se sjetim, pa zapitana kako živjeti život bez iskonskoga sunca, a umrijeti se ne može bez božje volje, napisah ove redove.
piše: Dragica Šimić
Govorila je da ga noću sanja, ali nikad mu ne vidi lice. I doziva ga imenom, ali on se ne okreće, ili je ne čuje, ili je krenuo nekim svojim putem, samo njemu znanim.
Uspije prepoznati njegovu visoku, mladićku siluetu, osjeti njegovu prisutnost, ali brzo odlazi baš kad pruži ruku da mu podraga kosu. Već je blizu njegovih crnih uvojaka, on se brzo udaljava ranjavajući njenu dušu toliko da se odmah budi iz sna i grca u suzama sve dok se jutro lijeno…
Iz naše arhive/ objavljeno 28.07.2018.
Sjećanje na događaj od prije 54 godine
piše: Armin Pohara
Sretne dane moga djetinjstva prekinula su dva strašna događaja.
O prvom ću vam nešto reći ovom prilikom, a o drugom ćete čitati kad se priča raspriča pa on dođe na red.
Prvo je jedne po svemu obične julske ljetnje večeri, 25.7.1964. godine, na nekoliko sekundi svijet izgubio svoj uobičajeni ton.…
piše: Marija Juračić
Kažu mi zet i kći da su pozvani na svadbu s velikim brojem uzvanika. Dugogodišnja će se prijateljica uvrijediti ako ne budu nazočili njenom najvažnijem danu u životu.
„Velik je to dan“, govori moja kći, “ulazak u bračnu luku… bira se haljina, buket, frizura, šminka, nešto staro, nešto novo, nešto plavo, posuđeno…“ nabraja kao da je indoktrinirana onom strašnom TV emisijom o neukusnim, razmetljivim svadbama.…