Prohladno vrijeme
piše: Mladen Šimić
Krešo je pitao oca o ustašama. Majku takvu stvar nije mogao pitati jer bi odmah dobio udarac po glavi predmetom koji joj se nađe pri ruci.
-To je bila jedna vojno-politička formacija za vrijeme takozvane NDH …objašnjavao je otac.
-Nema govora da su svi Hrvati ustaše jer je ta vojna formacija brojala oko 20 tisuća ljudi, a Hrvata na kugli zemaljskoj ima 12 milijuna. U antifašističkoj borbi sudjelovalo je oko 400 tisuća…
09 PRIČE
TVRTKO I PUŽ
Moje ime je Marta
piše: Sonja Smolec
– Može li se netko malo pomaknuti? …upita Tvrtko i iskoristi priliku kad je kamion koji ih je prevozio prešao preko rupe na cesti.
– Huuuh, ovako je malo bolje. A ti? Kakav si ti kamen? Da, da, ti, šareni!
– Niiiisssaaam ja kammmeeeen. Ja sam Puuuuž.
– O, oprosti Puž, nisam te prepoznao!
– Ništa, ništa! Vidi kako mi je kućica prljava. Ovako ne mogu ni sam sebe prepoznati.
– Mislim da si u vodi bio mnogo ljepši. Hoćeš li moći živjeti izvan…
GDJE SI KUĆO STARA
Iseljeničke priče
piše: Emil Cipar
Kako podsjećanja mogu biti nekada čudna i povezana. Neki ih zovu asocijacije. U upravo doživljenom, pročitanom, viđenom… proživljaš neki drugi događaj, nešto što si potisnuo duboko u sjećanje.
Listam tako sbplus brodski portal. Vani pada snijeg, baš ugodno u toploj sobi.
Pažnju mi zaokupi reportaža kolege Veljka Lukića o jednoj staroj napuštenoj kući u Brodu. Svaki Brođanin ju poznaje, prošao je kad-tad pored nje. Sigurno se mnogi prolaznik upitao …tko je tu živio.…
UGROŽENO SRPSTVO
PROHLADNO VRIJEME
piše: Mladen Šimić
Krešino ime je upalo u uho Srbima …Lalama, pa je odmah automatski bilo ispaljeno pitanje: –Šta si ti?
-Učenik …u početku je odgovarao Krešo ali su oni odmah ispaljivali rafal:
-Nemoj se praviti lud mali, jesi li ti Srbin?
-Ja sam Hrvat …odgovarao je, ali bi dobio neočekivan odgovor
-Hrvati ne postoje, to su isto Srbi.
Krešo je onda pitao tatu a tata bi odgovarao da Hrvati postoje i…
POPARA
Iz bilježnice moje bake
piše: Emil Cipar
Neki dan žali mi se poznanica da su nekako one kreativnosti, iz vremena naših baka, preživjele svoje.
-Moja baka ti je znala iz ničega napraviti ukusno jelo. Meni je neki dan ostalo kruha, ali morala sam ga dati pticama, jer nisam imala ideju šta ću s njim.
U svome djetinjstvu jeo sam samo stari kruh. Svježi kruh se nije davao, jer je bio ukusan, pa bi se pojelo više. A kruh je morao izdržati tjedan dana.
Nije se kod nas u kući jelo puno kruha, ali jelo se ipak. I kada je…
PRIČA O MALOM ČOVJEKU
Sanjine priče
piše: Sanja Pilić
Mali čovjek bio je zaista mali. Nogice u svim mogućim ogledalima, i u svim mogućim pozama, bile su nogice malog čovjeka koji cipele gazi na van. Rukice su bile odrasle, pohlepne, uščuvane, sitne, mlake u rukovanju i podvodačke u milovanju. Mali čovjek nije imao sreće ni s očima, nalikovale su na oči prepariranog kunića i često se sužavale od zločestoće ili lukavstva, tako da bi od njih ostale samo dvije smeđe piknjice.
Mali čovjek nije bio zadovoljan mjerom koju mu je dala sudbina i…
KREŠA DOĐOŠ KUFERAŠ
PROHLADNO VRIJEME
piše: Mladen Šimić
Krešo je došao u grad na Dunavu u Vojvodini kao desetogodišnji dječak. Za taj grad su ljudi govorili da je lijep ali on ga je sam htio bolje upoznati i formirati svoje mišljenje o gradu u koji su se doselili. Prvi dječakov utisak je bio loš.
Na ulici su bili spojeni pas i keruša poslije parenja. Ljudi …i mladi i stari su ih nemilosrdno udarali nogama , štapovima , kamenjem pa čak i granitnim kockama od kaldrme i s čim su stigli. Oba psa se nisu mogli razdvojiti i tužno su zavijali i plakali i bili su skroz krvavi.…
MAIL IZ AMERIKE
ČUKINE PRIČE
piše Jacky alias Čuko
Draga teta Sonja,
Stigao mi ovih dana mail iz Amerike. Piše mi John-Ivo iz Los Angelesa. Baš piše meni čovjek …dragi Čuko ja sam Ivo, a svi me zovu John. Meni je to bilo malo glupo, kao džon na cipelama, ali navikao sam na to.
I piše mi John-Ivo da redovno čita tvoje novine i da se jako razljutio kada je na Valentinovo pročitao tko sve surađuje u njima. Kaže …pet puta je čitao, ali nije našao Čuku. Rekao je da je već…
PROHLADNO VRIJEME
PROHLADNO VRIJEME
piše: Mladen Šimić
Hrvatski glas Berlin je počeo sa objavljivanjem pripovjesti Mladena Šimića iz Petrovaradina Prohladno vrijeme.
Laganim, pitkim jezikom u stilu Augusta Šenoe, Mladen opisuje jedan nepoznati svijet gledan očima Kreše glavnog junaka. U tom ksenofobičnom svijetu Krešo, traži svoje mjesto i nema mogućnosti izbora. Dirljiva pripovjest ispričana razumljivim jezikom u kojoj će mnogi čitatelji prepoznati sebe.
Većina literalnih djela koja opisuju iseljeništvo, jasno je označena…
PUT U NEGDJE
PROHLADNO VRIJEME
piše: Mladen Šimić
Vlak je klopotao, bilo je prohladno vrijeme, prohladno rano proljeće, gladne, 1951. godine. Krešo je spavao, roditelji su ga dobro ušuškali dekom da se ne prehladi. Dječak se selio sa roditeljima i dva brata iz grada u središnjoj Bosni u Vojvodinu. Grad iz kojeg su odlazili je bio industrijski grad sa željezarom i rudnikom. Tu su proveli četiri godine.
Krešin otac Domagoj kao željezničar često je premještan po potrebi službe kako je pisalo u rješenjima o premještaju. Domagoj…