događaji, vijesti, najave i aktivnosti Hrvata u Berlinu
piše: Dragica Križanac
‘Draga, kćeri, nadam se da si dobro. Brat mi je rekao da radiš kao učiteljica i da živiš u O.
Pišem ti jer hoću da znaš da te se nikad nisam odrekla, pratim te godinama, u mojim si mislima svaki dan.
Uskoro ću izići iz zatvora, izdržala sam kaznu od petnaest godina, slobodna sam osoba od idućeg tjedna. Rekli su mi da ću u prvo vrijeme biti smještena u starački dom, iako sam prešla tek četrdesetu. Željela bih samo jedno: da mi oprostiš’.…
Iz rukopisa “Sonta u slike i riči”
piše: Ruža Silađev
Pedeseti i šezdeseti godina prošloga XX vika u naše selo su već početkom jula dolazile šimike, jel vozonke, jel ko je već kako zvo.To su bili ringišpili svakake fele, veliki i mali. Rekla bi da je to bila priprema za kirbaj koji je na svetoga Lovru, 10. avgusta.…
Iz naše arhive. Ova priča je objavljena 23. lipnja 2011.
FERDINE PRIČE
piše: Ferdo Crnogorac
Čuvao sam riječ s kojom bi odao dostojan spomen Marti. Ali život teče i ostale su mi ove sadašnje – na izmaku – u izreci skučene i siromašne, ali u duši velike, koje i pored njihova njegovana skrovišta nikada nebi mogle izrasti u vrijednosti da bi sročile zaslužnu priču o njoj.…
Iz naše arhive …objavljeno 20.03.2010.
piše: Sonja Breljak
Zima i snijeg u Bosni …eh, to je posebna priča. Ne znam je li to zbog toga jer ja u tom vremenu bijah malena ili je stvarno tako bilo, uglavnom u mom sjećanju su snjegovi u Bosni, znali biti i do struka …valjda meni.
A bilo ga je …znalo bi napadati i do prozora naše kućice. Pa sad to i ne bijaše teško …rekoh već, naša kućica je bila niska …kad smo brat i ja malo porasli mogli smo s prozora dohvatiti i nisko raslinje iz maminog cvjetnjaka.
Sjedili bismo u kuhinji koja je ujedno bila i dnevni boravak i dječja soba, mati bi redovito bila druga smjena a otac bi…
ISELJENIČKE PRIČE Iz naše arhive/objavljeno 11. travnja 2010.
tekst: Emil Cipar
Prije nego što je postao Šimo Urlaub, bio je samo Šimo… ne mogu se sjetiti kako se prezivao, ali to nije ni tako važno …u svakom slučaju bio je obični, domaći Šimo, a prezime mu završavalo nekako na …ić.
Doselio je u Slavoniju odnekud iz Bosne, radio kao nadničar…
piše: Marica Žanetić Malenica
Putovanje je moje redovno stanje pa putujem i kad treba i kad ne treba. Ovoga puta je trebalo, nisam izmišljala razlog. Kći i zet bi četiri dana predahnuli od posla, djece, kuhače… jedom riječju od svega, i to u zemlji s druge strane Jadrana. Stoga i ja moram na put kako bih vršila video nadzor nad dvoje unučadi.…
Najidilo se more moje
Viđahu ga često