događaji, vijesti, najave i aktivnosti Hrvata u Berlinu
piše: Ruža Silađev
Čujem je.
Mete sokak. Metlom od metlinja. Struže po patosu izlizanom, dotrajalom metlom. Još prvač je rekla ocu da je metla dotrajala i da bi tribalo novo metlinje ’no što je jesenas isikla, a visi lipo obisito u šupe tamo di su motike, samo triba svezat i napravit novu metlu.
Nova suradnja: Ruža Silađev
Ja sam iz Sonte (90% stanovništva Hrvata- Šokaca), Bačka, Vojvodina, Srbija. Rođena sam u Sonti, 1949.godine, radila također u Sonti kao farmaceutski tehničar (srednja medicinska škola). Počela sam pisati 2005.
Moje pisanje su zapazili u NIU HRVATSKA RIJEČ, književnik Milovan Miković i tadašnji urednik Zvonimir Prušić. Nakon toga 2007. su mi objavili prvu knjigu Divani iz Sonte, a 2011. drugu Šokica pripovida.
Od tada sam nastavila pisati te za sada imam neobjavljene (zbog …
piše: Marija Kukić
Svijet se mijenja. I ljudi se mijenjaju. Mijenjaju se i ljudske navike. I stil i način razmišljanja. Mijenjaju se i shvaćanja o kvaliteti života.
U doba mojega djetinjstva život je bio bitno drugačiji. Čovjek je bio zadovoljan malim. Važno mu je bilo ne biti gladan, gol i bos, biti zdrav, imati kakav takav krov nad glavom. Vodovod, struja, asfalt, telefon, televizor …to je čovjeku bila nepoznanica.
Da bi preživio, snalazio se na vrlo različite načine. Jedan od njih…
Nela Stipančić Radonić
A.G.Matošu
Sjediš još uvijek na toj klupi i promatraš
dulje od jednog stoljeća od svog povratka iz
daljine –
ti nas, a mi tebe. Velike tišine nas dijele.
Baš kao snježna prostranstva Sibira između
Rusije i Kine.
Pitam se, hoćemo li prije mi ili
ti progovoriti, jer nas ima više
od Kineza kada se kritike dijele.…
Piše: Nela Stipančić Radonić
Pitaš me tako obično pitanje seko, tko sam, otkud ja ovdje u ovoj noći dok su svi pozaspali, samo nas dvije na mjesečini, igramo se poput dva labuda, svaka u svom jezeru dubokom i dalekom.
Uzdišem, jer me iznenadi tvoj glas u mukloj noći. Navikla sam na ribe i ptice, na vjetrove i na zime, na tišine i šaptaje, zavidne poglede s obale i glasove prirode, ali na riječi, tople, ljudske, prave…još nisam.
piše: Sonja Breljak
Kako nastane, razvije se i postane jedna plodna, dugogodišnja suradnja na Hrvatskom glasu Berlin? Ova o kojoj ću napisati redak-dva, sasvim izgledno, ima sve preduvjete da takva i bude.
Pa evo, kako to primjerice, započne.
U poštanskom sandučiću Hrvatskog glasa Berlin osvanula je poruka koju nam je iz Münchena poslala Nela Stipančić Radonić:…
tekst i foto: Marija Kukić
„Vuk dlaku mijenja, ali ćud nikada,“ reče stara mudra narodna izreka. I to je u potpunosti točno, osobito kada je riječ o prevrtljivici o kojoj želim pisati. Ma koliko god se mnogi ne slagali s tim!
Dan je prekrasan, sunčan. Ujutro, Sunce nas pozdravlja s istoka, a navečer, umorno od cjelodnevnog putovanja, odlazi nečujno na zapad, na zasluženi počinak.
piše: Jadranka Haznadarević
Kada je naša stara šefica Magdalena Schobloher završila sa svojom posljednjom sezonom šparoge,- Mare i mene kako ne bismo ostale bez posla, preporuči svom prijatelju u Weinolsheim, u jedno selo u blizini Mainza, da radimo u vinogradu.
Naši novi šefovi su bili iz tri generacije Schultzovih; Helmut stari sa suprugom Helenom, Helmut mladi i supruga mu Ruth, te njihovih četvero djece. Najstariji sin, sramežljivi neoženjeni…
piše: Marija Kukić
Presuda je donesena:
„ Medo je kriv! Medo mora biti zatočen od 20 sati navečer do 8 sati ujutro. Mora se dolično ponašati, na smije uznemirivati niti psihički zlostavljati svoju susjedu! Ona zbog stresa ne može spavati, nema mira ni danju ni noću. Medo mora biti tih, ne smije se glasati, ne smije cviljeti, lajati, režati… inače mu prijeti kazna. Vlasnik ga mora upokoriti i upristojiti, a za pretrpljene duševne boli susjede, vlasniku Mede prijeti višetisućna novčana kazna.“…