Iz naše arhive. Ova priča objavljena je prvi put na našim stranicama 21. siječnja 2010.
Napisao: Emil Cipar
ništa od toga
–Ma nema to. Nemožeš ti njima dokazat’. Uvjek ista priča. Ali džaba! Evo ja sam tu bio jutros u pet. Samo sam nakrmio, nisam ni nosio udice. Ma kakvi ovdje! Gdje ja krmim to se ne priča. Pa neću ja za njih ‘ranit’ ribu! Koji ti je kurac! …govori gospodin srednjih godina. Viđam ga često na Savi. Čovjek je strastveni ribič i ne propušta niti jednu priliku.



Predindustrijski tradicijski simboli vinarstva Gornjeg Međimurja su ukopani podrumi (pelnice), stari zidani podrumi i stare kleti, tradicijske stare hrastove preše, drvene kace, bačve, škafi, lakovnice, šefovi, pute i na kraju ali ne manje važni, klopoteci. Oni predstavljaju vanjsko obilježje zorenja grožđa i približavajuće se berbe. Već je rimski pjesnik Vergilije 37.g.pr.n.e. u svojoj zbirci pjesama «Georgike» upozoravao na uvijek gladne ptice koje treba tjerati iz vinograda. Franjo Baš, dobar poznavatelj klopoteca, tvrdi da su klopoteci prethodnici mlinova na vjetar pa se prema tome nastanak … 

