događaji, vijesti, najave i aktivnosti Hrvata u Berlinu
piše: Jadranka Haznadarević
Bilo mi je oko četiri godine kada me otac poveo sa sobom u Bosnu da upoznam njegovu mamu, moju baku Maru.
Bio je to ujedno i prvi i posljednji put da sam ju vidjela jer je izmučena starica bila već na samrti. Vjerovatno mi je zbog toga slika izmučene starice kako leži u krevetu pokrivena crnom čermom, ostala u sjećanju. Okrenula je glavu prema vratima iza kojih sam ja bojažljivo provirivala, nasmiješila mi se i mahnula rukom da dođem.…
Mirko Popović
– Pođimo, – kažem joj. Ili mi se čini da su njeni koraci. Jer, krupnja mjesec nad tamnom gorom. A takve su večeri bile u vrijeme naših zajedničkih snoviđenja.
Možda večeras miris iz davno nestalih kućica stiže kao uspomena sa ruba njenog velegrada. Onih kućica u čijim smo lađama svanjivali. U ranu je zoru nestajala kloneći se, govorila je, seljačkih pogleda iz susjedstva, tako imenujući…
Dragi brate moj u tuđini
Nikola Šimić Tonin
Dragi brate moj: vrijedni, pošteni, pametni… kao što sam ti i sam: vrijedan, pošten i pametan.
Dragi brate moj u tuđini, u prvom redu moga pisma, mogu ti javiti da smo svi hvala Bogu dobro i zdravo koje i tebi želimo, svako dobro.
Mili braco moj, nešto si mi se u zadnje vrijeme stisko ko petobank, pa šalješ sve manje i manje novca, meni i mojima, a mi se glede tebe ostavili svakog…
Iz naše arhive. Objavljeno 26. veljače 2013.
Piše: Emil Cipar:
Moji prvi dani u Slavoniji polako su prolazili. Nisam mogao shvatiti to što se oko mene događa i zašto mi nemamo ono što drugi imaju. Sestra Emilija se rodila i mama je prve pelene napravila od očeve stare košulje. Čista ekologija nastala iz čiste nužde.
Škola je postala za mene horor. Imao sam osjećaj kako svi svoje osobne frustove istresaju samo na meni, kao da sam ja kriv što smo siromašni, što smo Bosanci i što moram nositi kožne hlače, dio folklorne nošnje Nijemaca iz Sudeta, zbog kojih su mi se svi…
Petnaesto proljeće poslijeratno
Mirko Popović
Zastala na visećem komadiću prozorskog stakla tko zna kada napuštenog vagona činilo im se da ju je napokon smirila vrelina lipanjskog sunca, te da će odahnuti od njena zujanja koje reže mozak. Po njihovim usputnim kriterijima ta muha je kao programirana bezrazložno neprestano uzlijetala kružno se i besciljno vraćajući ateriranjem čas na jedno, čas na drugo mjesto.…
Joža Prudeus
Moglo se. Pokušaj danas Trgom maršala Tita, ili Titovom ulicom…
Ajme, koliko se toga ipak lijepoga, unatoč ružnim vremenima, dogodilo meni i mnogima oko mene.
Srećom da sam ponešto uspio zapamtiti. Evo jedne, nije bogzna kako smiješna, ali možda prođe!
Međunarodna smotra svirača starih glazbala u Ilači
piše: Slavko Žebić
Ilača, malo ali lijepo mjesto u tovarničkoj općini, čuveno je po Gospi Ilačkoj i u novije vrijeme, po tradicijskoj manifestaciji „Međunarodna smotra svirača starih glazbala“, koja je ove godine organizirana po 13. puta.
Započelo je kao županijska smotra još prije Domovinskoga rata a nastavljeno nakon povratka Ilačana kući i vrlo brzo prerasla…
Bez žene i novca nekako, bez odijela i kravate, nikako!
Marija Kukić (Iz sjećanja moga muža)
Majka je ostala udovica s petero maloljetne dječice od kojih je najmlađemu bilo tek nekoliko mjeseci. Živjela je na kamenitoj i škrtoj , ali prelijepoj grudi hercegovačkoj u kojoj je život ovisio o količini vode. A voda je bila škrta baš kao i kraj kojim je protjecala. Jedina rijeka Ričina uglavnom je bila suhog korita, posebice u ljetnim mjesecima.
Bio sam više gladan nego sit. Trebalo je nahraniti tolika gladna dječja usta plodovima zemlje koja je tražila mnogo, a davala malo, na kapaljku. Majka, kao i većina žena toga kraja, ali i vremena, bila je…
Je li to kraj?
Joža Prudeus
Ja sam živi dokaz bezgranične Božje strpljivosti. Rođen sredinom prošlog stoljeća, eto proživjeh, tijekom darovanog mi vremena i s ponosom se spominjem časnih imena poglavara naše Crkve katoličke koji su Petrovom lađom sigurno brodili, kroz sve bure i neverine. Prvo sveto časno ime bijaše Sveti Otac Pijo XII.
Za njega, vjerovali ili ne, prvo sam čuo u školi. Ne baš ovako: Sveti Otac, nego Papa. Dobro ni to nije loše, nego……
Bećarac, svatovac, drumarac, bušarac, poskočice…
Piše: Slavko Žebić
Šokačka je grana u Osijeku, u nedjelju 4. svibnja, organizirala prvo županijsko kvalifikacijsko natjecanje u pjevanju bećarca, tog vrckavog i raskalašenog šokačkog dvostiha, koji svoje porijeklo vuče odvajkada a Šokadija ga je dovela do umjetničke razine, pa ga je koncem 2011. godine, na prijedlog Ministarstva kulture RH, UNESCO stavio na popis nematerijalne kulturne baštine.…