događaji, vijesti, najave i aktivnosti Hrvata u Berlinu
piše: Ruža Silađev… Iz knjige “Divani iz Sonte”
Dvajstčetvrti december. Oma ujtru rano svi u čestitanje kod rodova, jel komšija di ima Ada, jel Eva.
– Faljenisus, jeste uranili? Čestiti vam Adam i Eva!
Malo ji se povuče za uši ko i uvik ka’ je komu imendan, da bolje „raste“. Onda se dobije pit rakije iz polućka. Malo se podivani, pa doma. Eve su česte imenom. Ada je malko manje, pa ji se onda sad u selu, može skoro na prste obadve ruke izbrojit. Onda ji…
piše: Filip Ćorlukić… iz knjige “Moja sjećanja na minulo stoljeće
Poziv iz Dervente.
Došla je i zima, a radovi na izgradnji su normalo nastavljeni. Pred kraj zime sam iz Dervente dobio poruku da mi je otac imao novi moždani udar. Bez svijesti je i zovu me da odmah dođem.
Preko zime smo iz Zagreba dolazili kolima jednog od nas trojice. Budući je na cesti bilo malo snijega, a ja nisam imao zimske gume, tada sam došao s Franjinim Renoom 16, pa sam u Derventu otišao…
Moji portugalski dani – Dan četvrti
tekst i foto: Marica Žanetić Malenica
Nakon što smo iz autobusa bacili jedan sveobuhvatni pogled na glavni portugalski grad, jedan od najstarijih europskih gradova, znali smo da svi putevi prvo vode u Belem, najpoznatiju gradsku četvrt, koji je UNESCO također uzeo pod svoje.
A u Belemu sve počinje od Belemske kule (tornja). Dao ju je sagraditi Manuel I početkom 16. stoljeća kao utvrdu usred rijeko Tejo.
piše: Ognjenka Kalajdžić
Kuća, velika kao zgrada, izgrađena 1900. Imala je podrum, visoko prizmlje, sprat i potkrovlje. Klasika je virila iz svakog njenog ćoška. Austrougarska je u to vrijeme bila na vrhuncu graditeljstva.
Posebno su se isticala luksuzna, lijepa ulazna vrata, koja su od gornje polovice imala male, staklene baklave ugrađene u drvene okvire. Na tim baklavama su bili ručno izrađeni motivi prelijepih boja. Sve je to imalo neki poseban sjaj, vjerovatno je tome doprinijela neka specijalna tehnika izrade.…
piše: Filip Ćorlukić…Iz knjige “Moja sjećanja na minulo stoljeće”
Kad sam došao u poduzeće Sekardi mi je zadovoljno rekao da mi je osigurao izvrstan posao nadzornog organa na izgradnji nove rafinerije u Bosanskom brodu. Nadzor je dobilo zagrebačko poduzeće Ingradinvest, a budući da oni nisu mogli naći stručnjaka za instrumentaciju obratili su se njemu, pa im je Industroprojekt u za nas vrlo povoljnim Ugovorom iznajmio mene. Da bih stalno mogao imati dnevnice, svaki mjesec trebam doći u Industroprojekt, formalno radi podnošenja izvještaja i tada uzeti novi putni nalog po kojemu imam i pravo na naplatu putnih troškova vlastitim automobilom. …
piše: Marija Juračić
Konačno se dogodila VIJEST. Poštar je ugrizao psa i svi su se mediji užarili. Užarile su se i one nepostojeće telefonske žice, tiskarski strojevi, kuloari…
Profesor je nasilno odgovorio na nasilnost učenika. Nije okrenuo drugi obraz. Pita me zet što mislim o nasilju. Kaže da u njegovo vrijeme nije toga bilo u tim količinama.
Postojao bi poneki nasilnik u školi o kojem su svi pričali i kojim su…
Moji portugalski dani – Dan treći
tekst i foto: Marica Žanetić Malenica
Napuštamo Porto jednog sunčanog i toplog listopadnog dana i krećemo dalje. Mašemo slikovitom i gostoljubivom gradu kojemu nostalgično kažem zbogom. Do viđenja je ipak upitno iz više razloga.
Putujemo prema jugu i zaustavljamo se, kako se to zna reći, in the middle of nowhere, ispred golemog zdanja – nezavršenog dominikanskog samostana i crkve Santa Maria da Vitoria s prekrasnim klaustrom.…
piše: Filip Ćorlukić… Iz knjige “Moja sjećanja na minulo stoljeće”
Ustaničko mjesto
Što se tiče “ustaničkog mjesta”, u Plaškom su 1941. osim jednog Hrvata, svi građani bili Srbi. Kad je počeo četnički ustanak, oni su tog jadnika ubili i ispekli na ražnju, kasnije su se pridružili partizanima, postali su “prvoborci”, a u gradskom parku je postavljena velika spomen-ploča s imenima boraca palih “u borbi protiv fašizma”.…
piše; Marija Juračić
Danas prepirka u našem domu prerasta u svađu. Tako je žustra da se pitam, tko je ova mlada žena koju sam rodila, a u pogledu moje pogrešno odgojene kćeri vidim, dok gleda moga zeta, da se pita:“ Gdje sam samo pronašla ovog tipa kojem se ništa ne može dokazati?“
Iako vjerujem da nema odrasle osobe u Hrvatskoj koja nije čula za slučaj bećarac, moram ga spomenuti za neupućene.…
piše: Marija Juračić
Naša obitelj opet nije jedinstvena. Moja pogrešno odgojena kći kaže da razumije apotekaricu koja je odbila izdati na recept kontracepcijski lijek, kako ne bi došlo do njegove primjene u neke nereproduktivne svrhe pa je tako dovela u pitanje i liječnikovu kompetenciju. Ja i moj zet odmah skačemo i produbljujemo problem, a zet kaže:
„Ti znaš da nam nedostaje radne snage. Oni fakultetski obrazovani ljudi koji su do sada konobarili, pokupili su prnje i otišli, pa je lako moguće da će ih zamijeniti došljaci iz nekih drugih država. Zamisli da te za Novu godinu izvedem u neki restoran, naručim kao predjelo pršut i vino, a konobar, zbog priziva svoje savjesti, odbije da to donese.”…