piše: Marija Juračić
Jučer sam upala u banku s maskom na licu. Došlo mi je da povičem:
“Pare na sunce!“
No, odmah sam uočila da su i oni iza šaltera također maskirani pa sam postala opreznija jer u društvu raznih maskerata valja biti oprezan.…
09 PRIČE
POGLED PREMA GRADU
piše: Julijana Matanović
Ujutro stanem na balkon i gledam prema gradu. „Tako bih voljela živjeti u građanskom stanu“, rekla sam jednom Pavlu.
I priznala mu da se u šetnjama kroz Donji i Gornji grad, posebice u predvečerja kad se pale svjetla u stanovima, zaustavljam ispred zgrada. I nakratko useljavam u te prostrane salone, kuhinje, pa čak i u male djevojačke sobe. Unosim u njih svoje kredence, naslijeđene slike i tisuće knjiga. Slažem biblioteku, ne znam koliko minuta prolazi u toj …
BAZGA, ZOVA, HOLUNDER…
Iz naše arhive/objavljeno 22. kolovoza 2010./
piše: Emil Cipar
Miris bazginog cvijeta, sigurno je najstariji miris kojega pamtim. U mojem djetinjstvu bio je zimi stalni gost. Čaj od bazge pio se redovno, a najčešće iz zdravstvenih razloga.
Bilo je to u Bosni krajem 40-tih, početkom 50-tih godina. Riječ doktor, bila je gotovo nepoznata. Doktoru se nije išlo, a nije se ni moglo, jer nije bilo puteva, nije bilo novaca, nije bilo povjerenja……
… I SVE PEGULE OVEGA SVITA
piše: Jadran Šantić Šangarelo
Evo štioci moji lipo sidin uz ponistru gledan vanka deštrigano vrime a prvi maja je jušto danas.
Sićan se ka jučer da se prin nikoga vrimena vrtilo janjce pekle se na tone sardel a bome i oborite ribe da ne govorin o ijadama porcij lipega fažola kuvanoga u brzoparilniku iz vojne kužine, bilo je svega jero ti međunarodni praznik svi su poštivali i to kako.…
KRUH MOJ SVAGDAŠNJI
(Pjesma iz izolacije)
Marica Žanetić Malenica
Vješto mijesim podatno tijesto od
bijela i integralna brašna sa sodom
bikarbonom jer pokupovali su kvas
oni što ne bi da išta im za života fali,
a ja se pitam hoće li u kruhu naći spas.
Pola sata odmaramo se i tijesto i ja
a onda mu nježno na mekom tijelu…
ROĐENDAN
COVID RANGIRANJE UGOSTITELJSKIH OBJEKATA
piše: Marija Juračić
Neki mediji su jako zainteresirani za rad ugostiteljskih objekata pa ne prođe dan da ne intervjuiraju nekog predstavnika ugostitelja koji ne samo da kritizira vladine mjere, nego vrlo konstruktivno daje i vlastite prijedloge.
Kao gost mnogih restorana i kafića, ne samo hrvatskih, nego onih od Moskve do Pariza i Rima, koji je velik dio svog novca potrošio na užitak koji se zove turistička usluga, mislim da u ime svih ostalih gostiju moram priložiti svoj obol sjajnoj ideji koju sam upravo čula na našoj dalekovidnici.…
OTPOR
piše: Bosiljka Schedlich
Vraćajući se s fakulteta, skrenula sam s Kurfürstendamma u Wielandovu ulicu i već izdaleka pred ulazom u dom ugledala Maricu i njenog momka Antu.
– Imamo lipu vist, nasmijano me dočekala Marica. Dobili smo stan, pa danas selin. Stvari su mi već u autu. Ne čudi se, vinčat ćemo se na lito kod kuće, dodala je možda zbog mog upitnog pogleda.
Već sam slično čula od pet drugih djevojaka. I one su se bile zaljubile i napustile dom.…
PLATNO
PIŠEM PISMO, TINTA MI SE PROLI…
piše: Julijana Matanović
„Napiši pismo, napiši, olakšaj sebi, reci im što im imaš reći“, savjetovala me moja teta J. I tako sam ja pisala svom ocu u Sarajevo, majci u Njemačku, prijatelju u Australiju. I čim bih napisala, osjećala bih se bolje. Problem bi se umanjio, moja ljubav prema onima kojima sam se pismeno obraćala, vratila bi se.
Pisma i nisam odnosila na poštu. Ostavljala sam ih u svom radnom stolu i u vrijeme velikog pospremanja spaljivala.…