događaji, vijesti, najave i aktivnosti Hrvata u Berlinu
tekst i foto: Marija Kukić
Kutjevo/ Dugo smo čekali i konačno dočekali snijeg, hladnoću, zimu … Čudljivu, prevrtljivu. Jedan dan vrtnja
i ples pahuljica u naručju sjevernog vjetra, magličast pogled u daljinu … A onda? Idućih dana zubato sunce i temperature duboko ispod ništice.
Kako bilo da bilo, zabijelilo se moje mjesto.
piše: Jadran Šantić Šangarelo
Mislija san da san sa ovon godinon završija sve moje štorije koje san tija notat na kartu u ovon 2014 godini. Je šipak.
Poslin lipega vrimena na badnju večer i za Božić i na svetega Stipana danas je malo zaladilo i svaka me žunta tila boli jerbo moje stari i izmučeno tilo čuti velike promine vrimena. Kako ni bilo tri dana za kupit foje jutros san izaša na kafu sa mojin prijatejon Boron i na povratku doma kupija san Jutarnji list i onu malešnu trač novinu 24 Ure.…
piše: Jadranka Haznadarević
Poslije bakine smrti ni djedu se više nije ostajalo u Bosni, pa se i on preselio k nama u Slavoniju.
Napravio je malu zidanu kućicu pored naše i sam živio u njoj.
Moju pokojnu maku je veoma cijenio i volio kao i ona njega, a i nadala se da će otac poslušat djeda, prestat piti i zaposlit se, te konačno preuzet malo odgovornosti i posla na svoja pleća.…
piše: Jadran Šantić Šangarelo
Evo judi moji uvatila me velika lampa i moran van ispripovidit ovo ča mi se dogodilo, a more bit i da san sanja ko če ga znat.
Cili san svoj život na more i oko mora a najviše na ribarščini i to dok san bi mlaji stalno san odi šoto mora sa raznin puškan a najdraža mi je bila Maresova midi i mini Sten. To su van po meni dvi puške na ariju koje su najboje lovice u rukaman prav ega meštra, jerbo su jako okretne a to je zato ča nisu duge vengo kratke, ma jemadu itac ka karabini vanka.…
Šiba iz raja ili iz naše ograde
piše: Jadranka Haznadarević
Lještak. tako se zove njiva pored željezničke pruge u Sibinju, oko koje je nekada rasla drača.
Sve dok nisu došli bageri, napravili pored pruge cestu i građevinske parcele.
Danas je tu tridesetak kuća uglavnom ovoratnih prognanika iz Bosne, a na jednoj od tih parcela je i kuća mog sina Alena.…
Mala priča o ljubavi. Ili?
piše: Željko Mužević
Rekla da me voli i da me oduvijek voljela. Samo, godine su prolazile i ja sam joj – tako je govorila, bio nedokučiv.
A ja nisam imao pojma da me voli. Čak ju nisam ni poznavao.
Čudila se kako je mogla tako dugo živjeti bez mene. S drugim čovjekom i drugim ljudima.
Govorila je kako me je sanjala i kako smo trčali kroz livadu punu …
ili ...Kako započeti dan?
piše: Marija Kukić
Prohladno je. Vrijeme došašća. Započele su jutarnje mise zornice. Cik je zore. Na ulici mrak. Tama. Nema prolaznika. Samo pokoja mačka zamijauče, poneki pas zalaje …
Do ušiju ovog zimskog praskozorja dopire fijuk vjetra, čuje se pucketanje suhih grančica na drveću, glasno šuškanje zaostalih listova na…
piše: Jadran Šantić Šangarelo
Evo moran odma počet sa nikon grinton i to me baš ne sladi jerbo bi voli notavat na kartu čako lipo jušto po miri sritni judi a ne nesriknajci ka ča smo mi ovod u Ervasku.
Ka prvo moran reč da me ni nikako drago ča se ova nazovi gospoda i gospoja prin ikakve utrke za prisidnika Ervatistana tučedu teškin besidan, uvridaman i tvrdnjaman bez osnova kontra drugi, a jopet mi se čini da je šjor Ive Josipović jedini zadrža onu jusku i gosposku notu smirenosti i uvažavanja drugi.…
Iz naše arhive
Emil Cipar …objavljeno prvi puta 12.03.2013. u rubrici “Vječno gladan”
Mlijeko je imalo važnu ulogu u našoj prehrani. Prvo vrijeme dok otac još nije radio u poduzeću nismo ga baš imali u izobilju. Kupovali smo ga u selu i nismo to činili svaki dan. O siru, vrhnju, putru, kiselom mlijeku… mogli smo samo sanjati.
Bilo mi je teško priviknuti se na novi režim ishrane, pogotovo što je u mom ranom djetinjstvu u Bosni mlijeka bilo u izobilju
piše: Jadranka Haznadarević
Kada me moja pokojna mama vodila sa sobom na kopanje, obično je to bilo za kaznu zbog loše ocjene. Svaki put kad zastanem da malo ispravim kičmu, ona bi dreknula:
– “Kopaj kopaj vraže, paš vidit jel lakše kopat ili učit knjigu, ne budeš li učila ispisat ću te iz škole pa ćeš čuvat Brnjakove svinje.” –
Ma ništa mi na svijetu nije bilo mrže od kopanja, možda jedino…